OPIS BLOGA...



blog Layouts




Zovem se IVANA,
i it SPLITA sam
imam 16god,
i obožavam životinje
otkad znam za sebethumbup
skupljam slike i podatke o njima
već od prvor raz. osnovne
i jako sam ponosna na
veliku kutiju puna togayes
te je zato ovaj blog posvećan
samo ŽIVOTINJAMA
na ovom blogu pisat ći
SAMO o životinjama,yes
jer obožavam životinje....
a naj životinja mi je LEOPARDcerek
ako želite da pišem o nekoj životinji
koju vi volite samo mi recite(u komentaru)
i ja ću prikupit podatke i slike o njoj
pa vam objavit u postu....zujo
a možete mi slati i e-mailove na:
frendica_of_animals_@net.hr
mislim da bi to bilo sve za
uvod...mah.......


blog Layouts



Evo slike mog hrčha MRVICE kojega sam dobila za 14ti rođendan(21.09.2004),
a koji je umro 22.12.2005,no
a ovo su mi jedine slike od njega......


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


a ovo je moj pas NICKYcerek(Hrvatski ovčar)........

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us



image hosting




blog Layouts




www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws





www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws





www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws





www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws



blog layouts





ŽIVOTINJE:

Životinje su jedno od carstava u domeni eukariota. Životinjsko carstvo se dijeli na različite podskupine, pa unutar toga dalje u porodice i dalje. Prirodna znanost koja se bavi životinjama naziva se zoologija.
Životinje su živa bića koja svoju energiju ne dobivaju fotosintezom nego se hrane drugim životinjskim ili biljnim organizmima a za disanje trebaju kisik. Većina životinja je pokretna i ima osjetila.
Prirodnoznanstveno gledano, i čovjeka treba smatrati životinjom. Biologija ponašanja je pokazala, da životinje na višem stupnju razvoja koriste komplicirane uzorke ponašanja i određene znakove koje nazivamo i govor životinja (glasanjem, mimikom, i sl.). Pored čovjeka, i neke životinje pokazuju, bar u naznakama, sposobnost apstraktnog mišljenja. Međutim, osim čovjeka nije poznata ni jedna životinjska vrsta koja bi mogla stvoriti "visoko razvijenu" kulturu. Razlikovanje koje u većini jezika postoji između čovjeka i životinje, znanstveno gledano, nije održiva. O odnosu čovjeka prema drugim životinjama ("Odnos čovjek-životinja") pogledaj Filozofsku antropologiju.
Zivotinje se najčešće poistovjećuju sa višestaničnim organizmima, međutim tu se u zadnje vrijeme pojavljuje čitav niz raznih teorija, i vjerojatno će potrajati još neko vrijeme dok se razjasne i općenito prihvate mišljena o čitavom nizu, po navedenoj definiciji, graničnih slučajeva
Od najranijih vremena čovjek životinje poštuje, klanja im se, bori se s njima i drži ih kao korisne ili domaće.





image hosting



image hosting



blog layouts



blog layouts




blog



blog



image hosting



image hosting




blog Layouts



blog layouts



blog layouts



image hosting




blog Layouts



blog layouts



blog Layouts



blog



blog




blog Layouts



MySpace Layouts



image hosting



MySpace Layouts



image hosting




MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts




MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts



MySpace Layouts


MySpace Layouts



°~°aNiMaL wOrLd°~°

24.07.2006., ponedjeljak

ŠIŠMIŠI


Image Hosted by ImageShack.us


Šišmiši ili netopiri (Chiroptera) su red iz podrazreda viših sisavaca unutar razreda sisavaca. S ukupno 1100 vrsta netopiri su, iza glodavaca, red sisavaca s najvećim brojem vrsta. Red se dijeli na dva podreda:

Velešišmiši (Megachiroptera)
Sitnošišmiši (Microchiroptera)
Bliska srodnost ove dvije grupe, dakle monofilija taksona šišmiša se u međuvremenu smatra vrlo vjerojatnom, no još uvijek ju se osporava.

Znanstveno ime je izvedeno iz grčkog, i u doslovnom prijevodu bi značilo "krilate ruke".

RASPROSTRANJENOST:

Šišmiši su rasprostranjeni na gotovo cijeloj zemlji, nema ih samo u polarnim područjima i na otocima koji su jako udaljeni od kontinenata. Na nekim otocima (primjerice na Novom Zelandu) su do dolaska ljudi bili jedini sisavci.


OPIS:

Šišmiši su jedini sisavci, a uz ptice i jedini kralježnjaci koji mogu aktivno letjeti. Neke grupe sisavaca (kao leteća vjeverica, vjeverica bodljikavog repa, veliki klizač i leteći tobolčar) imaju, doduše, letne kožice između udova, ali mogu samo kliziti s višeg položaja prema dole. Suprotno tome, šišmiši mogu letjeti i uvis.

Image Hosted by ImageShack.us

Lijetna kožica se sastoji od dva sloja kože i proteže se od zapešća do ramena i između nogu. Ovaj dio se naziva Uropatagium (pobliže vidi letna kožica) i uključuje i rep - ako postoji - i često služi za obuhvaćanje plijena. Palac je kratak (ne postoji samo kod Furipteridae) i završava s kandžom, dok su preostala četiri prsta jako produžena i napinju letnu kožicu. Dok velešišmiši uglavnom imaju kandžu i na drugom prstu, većina sitnošišmiša ju nema. Trn na peti služi zatezanju repne letne kožice. Za razliku od većine drugih sisavaca, stražnje noge su okrenute prema natrag i završavaju s pet prstiju s kandžama. Gusto, svilenkasto krzno šišmiša je najčešće sivo do smeđe, iako postoje i bijele i šarene vrste.

Veličina ovih životinja se od vrste do vrste jako razlikuje. Tako se svinjoliki šišmiš veličine od samo tri cm i težinom od 2 gr uz etrurskog malog miša smatra najmanjim sisavcem, dok velešišmiš kalong može imati raspon krila i do 1,7 m i doseći težinu od 1,5 kg.


NAČIN ŽIVOTA:

Image Hosted by ImageShack.us

Većina šišmiša, osim nekih vrsta velešišmiša, su noćne životinje koje dan prespavaju u nekom skrovištu. Pri tome vise ovješeni s glavom prema dole što im u slučaju opasnosti omogućuje bijeg prema dole jednostavnim otpuštanjem kandžica. Za držanje za podlogu im nije potrebna snaga jer se pod njegovom težinom tijela kandžice automatski skupljaju oko podloge. To je razlog, da niti uginule životinje ne padaju s hvatišta. Za orijeniranje u okolišu kao i za utvđivanje položaja lovine tijekom svojih noćnih letova šišmiši imaju vrlo dobro razvijenu mogućnost korištenja ultrazvuka. Ustima ili nosom ispuštaju ultrazvukove izvan područja čujnosti za ljudsko uho. Neke vrste (Megadermatidae, Phyllostomidae) su za pojačavanje tih zvukova razvile upadljive izrasline na nosovima koje podsjećaju na listiće. Uši su im dobro razvijene s često velikim ušnim školjkama kako bi bolje hvatali povrat ispuštenih ultrazvukova. Velešišmiši, osim rozetnih, nemaju razvijen eholokacijski sistem. Šišmiši dobro vide, ali većina ima naročito dobro razvijen njuh.

Šišmiši tijekom dana spavaju u najrazličitijim skloništima, a pritom velešišmiši češće spavaju na drveću. Formiraju kolonije koje mogu imati i više tisuća jedinki, ali postoje i vrste koje žive samotnjački. U hladnijim područjima zimu provode u zimskom snu ili sele u toplija područja. Tijekom dnevnog spavanja im se metabolizam usporava više nego kod svih ostalih sisavaca.


GODIŠNJI CIKLUS ŠIŠMIŠA UMJERENOG POJASA:

*PROLJEĆE*

Buđenjem prirode i pojavom kukaca i šišmiši se bude iz zimskog sna (hibernacije), te odlaze na toplija mjesta (špilje, duplje drveća, tavane kuća i sl.) i neko se vrijeme pojačano hrane. Tek se tada ženkama u utrobi počinje razvijati plod iako su se parile u jesen. Često se okupljaju u velike porodiljske kolonije. U kasno proljeće kote najčešće samo jedno mlado, koje se odmah po okotu uhvati za majku i siše mlijeko. Za vrijeme odlaska u noćni lov majke ostavljaju mlade u tzv. «dječjim vrtićima», a svaka majka prilikom povratka prepozna svoje mlado.


*LJETO*

Mladi šišmiši već nakon dva mjeseca počinju samostalno letjeti i loviti kukce. Najviše kukaca ima u zoru i sumrak pa za šišmiše zaista možemo reći da su aktivni «od sumraka do zore». Kako su mladi šišmiši znatiželjni nerijetko, istražujući, ulijeću i kroz otvorene prozore naših domova. Ne zna se, zapravo, tko je tada u većem strahu – domaćin ili nezvani gost. Samo treba ugasiti svjetlo, otvoriti prozor i šišmiš će nakon početnog šoka sam napustiti prostoriju.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


*JESEN*

Jesen je najbolje razdoblje za sakupljanje rezervnih masti jer se bliži zima. A i sezona parenja je u tijeku, ali razvoj ploda morati će pričekati povoljnije razdoblje. U kasnu jesen traži se dobro mjesto za hibernaciju. Tada neke vrste sele daleko, neke i po nekoliko stotina kilometara. Većina vrsta vjerna je mjestu na kojem hibernira (kao i mjestima na kojima donose na svijet mlade). Takva mjesta treba posebno zaštititi.

*ZIMA*

Kukaca zimi nema i treba prebroditi to kritično razdoblje. Relativna vlaga i temperatura, kao i strujanje zraka, vrlo su bitni prilikom izbora mjesta za zimski san. Spilje su im omiljene jer je u njima temperatura konstantna. Temperatura šišmiša je zimi svega nekoliko stupnjeva viša od okolne temperature. Sve su životne funkcije svedene na minimum; usporava se rad srca, disanje, metabolizam. Štedi se energija. Svako nepotrebno buđenje ugrožava opstanak – temperatura tijela se povisi na oko 40°C i za to se troši toliko energije iz rezervnog masnog tkiva koliko bi moglo dostajati za još tri tjedna neporemećenog sna.


PREHRANA:

Šišmiši, ovisno o vrsti, jedu različitu hranu. Temeljem hrane koju jedu ih se može svrstati u nekoliko grupa, što nije vezano za sistematiku tih životinja.

Image Hosted by ImageShack.us

Insekti: Većina vrsta su kukcojedi. U tu skupinu spada većina vrsta koje žive u Europi.
Voće: U skupinu koja se hrani uglavnom voćem spada većina velešišmiša, ali i neki sitnošišmiši Stenodermatinae koje nazivaju "voćnim vampirima" a žive na američkom kontinentu. Ova skupina živi samo u tropskim i suptropskim područjima gdje tijekom cijele godine ima dovoljno voća.
Cvjetovi i nektar: Ovoj hrani prednost daju velešišmiši Macroglossini kao i sitnošišmiši Glossophaginae. Vrste koje se hrane cvijećem i nektarom su malene, imaju duge njuške i dugačke jezike, a igraju važnu ulogu u oprašivanje biljki.
Kralježnjaci: Neke se vrste hrane pticama, žabama, gušterima i malim sisavcima, kao i glodavcima ili drugim šišmišima. To su prije svega razne vrste iz porodica kopljonosih šišmiša (Phyllostominae) i Megadermatidae. Neke vrste iz porodice Noctilionidae specijalizirale su se za lov riba. Sve ove porodice su iz podreda sitnošišmiša.
Krv: Prehranu krvlju su razvile samo tri vrste vampirskih šišmiša (Desmodotinae) koje su svrstane u potporodicu porodice Phillostomidae.


JESU LI ŠIŠMIŠI SLIJEPI???:

Sve vrste šišmiša imaju oči i vide. Osobito im smeta osvjetljavanje s bljeskalicom fotoaparata ili svjetiljkom. Većina vrsta ipak se orijentira i lovi plijen pomoću zvuka. Šišmiši kroz usta i nos ispuštaju zvučne signale koji se odbijaju od prepreka u prostoru ili plijena i koje onda ponovo hvataju velikim ušima. Oni zapravo vide ušima, a takav način orijentacije nazivamo EHOLOKACIJA

Image Hosted by ImageShack.us


Šišmiš eholokacijom raspoznaje kukce veličine komarca u potpunom mraku, te zaista nema mjesta strahu da Vam se zaplete u kosu. Većinu njihovih zvukova ne možemo čuti jer imaju visoku frekvenciju. Tako se orijentiraju i dupini i kitovi. Različite vrste šišmiša glasaju se na različite načine. Znanstvenici tako mogu pomoću posebnih instrumenata – ultrazvučnih detektora odrediti koja vrsta šišmiša leti.

ZAŠTO ŠIŠMIŠI VISE GLAVOM PREMA DOLJE???:

Svi znamo da šišmiši vise glavom nadolje, a to rade jer vrlo teško polete s tla pa im je lakše samo se otpustiti sa svoda špilje i – poletjeti. Svod špilje je i najtopliji dio špilje zbog toplog zraka koji se zadržava u gornjem dijelu špilje, a i taj je dio špilje najnepristupačniji raznim grabežljivcima pa su šišmiši ondje najsigurniji.

Image Hosted by ImageShack.us

RAZMNOŽAVANJE:

Malo se zna o razmnožavanju šišmiša (Chiroptera) Noćni način života ovih bića kao i njihova stidljiva priroda pružile su veliki izazov njihovom proučavnju u prirodi. Takođe, velika raznovrsnost vrsta je porazila svaki napor da se generalizuje način njihovog života, pa tim i njihovo razmnožavanje.
Mnoge vrste koje su detaljno proučene imaju seksualne aktivnosti jednom godišnje. Ciklus čitave populacije sinhronizovan je tako, da se skoro sva parenja, rađanja, i briga o mladuncima dešavaju u uskom vremenskom okviru od svega nekoliko dana, ili eventulano nedelja. Većina šišmiša (Chiroptera) se pari sa više jedinki. U mnogim vrstama trudne ženke migriraju u specijalna gnezdilišta-jaslice, gde im se pridružuju hiljade drugih skotinih ženki. Ova gnezdilišta su uglavno toplija nego druga gnezdilišta - osobina koja može da ubrza razvoj mladunca u materici, kao i razvoj već rođenih.
Period razvoja šišmiša (Chiroptera) u materici je relativno dugačak, i varira do 40 dana do 8 meseci (oko 243 dana), u zavisnosti od vrste. Uglavnom rađaju samo jednom godišnje. Mnogi imaju samo jednog mladunca, ali neki imaju blizance, ili kao Vespertilionidae trojke. Reproduktivni ciklus šišmiša (Chiroptera) koji spavaju zimski san je često ometen. Parenje se, kod nas odigrava u jesen, a ženke čuvaju seme u materici sve do proleća, kada dolazi do oplodnje. Kod grugih vrsta šišmiša (Chiroptera), kao što je Meksički voćni ljiljak, oplodnja se dešava odmah posle parenja, ali se onda razvoj oplođenog jajeta zaustavlja nekoliko meseci (dok spavaju zimski san). Šišmiši (Chiroptera) se rađaju naopačke (počevši od zadnjih nogu) - što minimizuje šanse da se krila upetljaju u materici. Mladunci su ogromni, često teže oko 25 do 30 posto težine majke. Prvih nekoliko dana života, mladunče ostaje da visi naopačke, dojeći se mlekom. Pošto se većina mladunaca rađa sama, poremetilo bi majčin balans ukoliko bi mladunče visilo sa strane. Da bi se ovo izbeglo, mladunče visi pod uglom, ustima prikačenim za jednu sisu, dok su zadnje noge okačene o suprotni pazuh. Kod nas se mladi obično rađaju u junu, i tada ženka okoti jedno ili dva mladunca. Mladi šišmiši (Chiroptera) se rađaju danju.

Image Hosted by ImageShack.us


Iako ženke žive u velikim grupama u gnezdlištima-jaslicama, svaka brine samo o svom potomku, i u početku leti s njim dok ne nađe odgovarajuće mesto. U svim vrstama, samo ženke vode računa o mladima. Majke moraju da se hrane same kroz period odgajanja, ali ne mogu da love dovoljno e?ikasno noseći svoje mlade, tako da su mladunci često prepušteni sami sebi u jaslicama nekoliko časova svakog dana. Kada se majka vrati u jaslice, mora da nađe svoje dete u gužvi, naizgled indentičnih, mladih. Ženku vodi sećanje na mesto gde je ostavila bebu, kao i osobiti miris mladunca, i skičanje. Majka tadarida brasiliens može da pronađe svoje maldunče od čak 3000 naizgled identičnih mladih po kvadratnom meru.
1994. naučnici su zabeležili hvatanje 10 odraslih mužjaka Dayak fruit bats u Malaziji, kojima su otkrili grudi pune mleka. Ne zna se da li su ovi mužjaci dojili, ali ako jesu, onda bi oni bili ne samo izuzeci među šišmišima (Chiroptera)(jer mužjaci Chiroptera ne vode računa o mladim), već bi bili jedina vrsta sisara (Mammalia) gdIJe mužjaci doje mlade.
Mladi šišmiši (Chiroptera) rastu brzo. Neke vrste nauče da lete i tragaju za hranom za oko 18 dana. Dok drugima treba značajno mnogo više roditeljske brige: najzavisniji mladunci su vampiri (Desmodontidae), kojima je potrebna roditeljska briga od 6 do 9 meseci nakon rođenja. Evropske vrste nauče da lete nakon 3-4 nedelje. Prvi samostalnilet, mladi će učiniti kada glad postane velika. Prvi plen je uvek mali, ali skupljaju iskustvo i ispituju okolinu. Kada mladi dođu do svog prvog zimskog sna, nešto su manji od odraslih, i mnogi ne mogu da ga prežive, jer često se usled nedostatka rezervi hrane probude…Ako prežive zimu, mladi koji su se rodili u junu, već sledeće leto dostižu punu polnu zrelost.

Image Hosted by ImageShack.us

Dok šišmiš (Chiroptera) sazreva, mora da izbegne čitav niz predatora, uključujući tu i zmije, sokolove, sove, lasice, rakune i divlje i domaće pse i mačke. Kao i druge životinje, šišmiši (Chiroptera) su podložni različitim bolestima, i ?atalnim nesrećama prilikom letenja. Međutim, svaki ljiljak (Chiroptera) koji izbegne ove prepreke može izuzetno dugo da živi. Grubo uzevši, od 10 do 20 godina, u zavisnosti od vrste. Myotis je sisar koji za svoju veličinu živi najduže na svetu, njegov životni vek dostiže čak 32 godine.


UGROŽENOST:

Image Hosted by ImageShack.us

Mnoge vrste šišmiša su ugrožene. Razlozi su najčešće gubitak staništa zbog krčenja šuma u tropskim područjima ali i u industrijski razvijenim državama zbog korištenja pesticida i zaštitnih sredstava u poljoprivrednoj proizvodnji. Prema IUCN (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources, ili skraćeno World Conservation Union) je 12 vrsta izumrlo, dok je još 75 vrsta vrlo ugoženo.


PORODICE ŠIŠMIŠA:

-Craseonycteridae
-Emballonuridae
-Furipteridae
-Megadermatidae
-Miniopteridae
-Molossidae
-Mormoopidae
-Mystacinidae
-Myzopodidae
-Natalidae
-Noctilionidae
-Nycteridae
-Phyllostomidae
-Pteropodidae
-Rhinolophidae
-Rhinopomatidae
-Thyropteridae
-Vespertilionidae

Image Hosted by ImageShack.us


- 22:59 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (55) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

21.07.2006., petak

VELIKA PANDA


Image Hosted by ImageShack.us


Veliki panda je sisavac uobičajeno kvalificiran u porodicu medvjeda, Ursidae, iz središnje i južne Kine. Njegovo glavno jelo je bambus, ali može jesti i drugu hranu, kao med. Veliki panda je jedan od najugroženijih životinja na Zemlji: otprilike 1600 panda živi u divljini i nekih 160 je u ustanovama kao što je ZOO prema spisima od 2004.Veliki panda živi u planinskim regijama poput Sichuana i Tibeta. Simbol je Word Wildlife Funda (WWO).
Veliki panda ima neobičnu šaku, s palcem i 5 prstiju; palac je zapravo neka promjenjena kost. Veliki panda ima kratak rep, oko 15 cm dug. Udomljen može živjeti 20-30 godina.


NAČIN ŽIVOTA:

Pande su samotnjaci,dvije trećine dana provode hraneći se, a ostalo vrijeme se odmaraju. Iako djeluju šlampavo i tromo, izuzetno su spretni penjači, svoju sposobnost penjanja na drveće koriste samo kada im prijeti opasnost od grabežljivaca kao što je smeđi medvijed, leopard, itd. Pretpostavlja se da pande nemaju određeno mjesto za odmor, jednostavno legnu tamo gdje se nađu u tome trenutku. Bambusove šume su gotovo neprohodne, ali pande rade tunele u gustom, niskom raslinju, kroz koje se kreću. Kroz te tunele se kreću brzo i vrlo tiho. Žive u predjelima hladne i vlažne klime, međutim, vodopropusno krzno pruža mu dovoljnu zaštitu....

Image Hosted by ImageShack.us

Iako se pande ubrajaju u grabežljivce, njihova prehrana se sastoji isključivo od biljaka, lišća i svježih mladica različitih vrsta bambusa. Bambus ima malu hranjivu vrijednost, pa panda mora pojesti u prosjeku deset do dvadeset kilograma biljne hrane dnevno... U proljeće se hrani mladicama, ljeti lišćem, a zimi stabljikama. Ovisno o godišnjem dobu, hranu nadopunjuje drugim biljem i ptičjim jajima. Budući da panda u potrazi za hranom ne koristi oči, vid mu je slabo razvijen.


RAZNMOŽAVANJE:

Image Hosted by ImageShack.us

Samotnjački raspoloženi, veliki pande žive zajedno samo u sezoni parenja, pa i onda samo na kratko vrijeme... Pet mjeseci nakon parenja u gnijezdu od bambusa na svijet dolazi samo jedan mladunac, a vrlo rijetko se može dogoditi da na svijet dođu 2 mladunca. Najčešće jedan od ta dva mladunca ugine. Jednim djelom zbog malog broja mladunaca velike pande su postale ugrožena vrsta. Kao i kod medvjeda mladunac je u trenutku dolaska na svijet vrlo malen i njegova prosječna dužina je samo nekih petnajstak centimetara, a težina tek 100-tinjak grama. Tijelo mu nije prekriveno krznom, slijep je i potpuno bespomoćan. Uz majku ostaje otprilike nekuh 18 mjeseci.


UGROŽENOST:

Veliki pande su vrlo ugrožene vrste. Ubiti pandu je u Kini bilo kažnjivo smrću do 1997., otkada je kazna 20 godina zatvora.
Nekada je čovijek, koji je lovio velikog pandu, bio najveći neprijatelj... Danas međutim, glavni krivci i dodatni razlozi za izumiranje panda sve intenzivnije uništavanje njegove okoline. Ljudi uništavaju njihova prirodna staništa da bi mogli koristiti područja za poljoprivredne površine, te prirodni uzroci, kao odumiranje bambusovih šuma. U nedirnutia područja više nemože preći, jer mu na putu stoje naselja i obraživani kompleksi zemlje... U novije vrijeme Kinezi poduzimaju svaku mjeru koja bi osigurala zaštitu i preživljavanje velikog pande, a lov na njega kažnjava se velikim novčanim kaznama. Kako bi se broj ponovo povećao, organiziraju se posebni rezervati sa dovoljno mjesta za 500 do600 životinja. Znanstvenici proučavaju njihov način života i izrađuju opsežne programe za njihov opstanak. I zoološki vrtovi pripremaju projekte za uzgoj velikih panda u zatočeništvu sa ciljem da puštanjem mladunaca u odgovoravajućim prirodnim uvjetima doprinesu povećanju njihove populacije.

Image Hosted by ImageShack.us


- 10:40 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (49) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

19.07.2006., srijeda

KORNJAČE


Image Hosted by ImageShack.us


Kornjače (Testudinata,Testudines, ranije i Chelonia) postoje već duže od 250 milijuna godina. Na Zemlji postoji više oko 300 različitih vrsta , od toga su sedam morskih , 180 vrsta živi u slatkoj vodi a ostatak živi na kopnu. Kornjače se ubrajaju u gmazove i bile su na Zemlji još prije nego što su se razvili veliki dinosauri . Sposobnost prilagođavanja kornjača, čiji su najbliži srodnici krokodili i ptice, osigurala im je postojanje do današnjih dana.


RASPROSTRANJENOST:

Sa izuzetkom polarnih područja, kornjače žive na svim kontinentima, u pustinjama morima, rijekama, močvarama i na kopnu, a najviše ih ima u područjima umjerene klime , i tropa. Naročito su brojne vrste u Sjevernoj Americi i Jugoistočnoj Aziji.

Image Hosted by ImageShack.us

OBILJEŽJA:

Oklop: sve kornjače se odlikuju oklopom koji je u životinjskom svijetu jedinstven. Sastoji se od leđnog (karapaks) i trbušnog (plastron) dijela, koji su međusobno spojeni svojevrsnim koštanim "mostom". U svom donjem dijelu oklop je masivne koštane građe, koji se razvio od kralježnice , rebara i karličnih kostiju. Preko tog koštanog sloja nalazi se sloj kože . Kod kornjača s t.zv. mekim oklopom je taj sloj kožast, dok se kod ostalih vrsta preko kože razvio tipičan pločasti oklop građen od kreatina . Ploče se dijele na grupe (leđne, postrane, rubne, repne i t.d. ovisno na kojem dijelu se nalaze), ali se vrlo često događa da se neki primjerak izleže s nekim abnormalnostima tih pločica. To se događa kako u prirodi tako i u uzgoju, a čini se, da su uzrok neki uvjeti u razdoblju inkubacije jaja.

Image Hosted by ImageShack.us

Prehrana: Suvremene kornjače nemaju zube. Raspolažu snažnim "aparatom" za hranjenje koji se razvio od čeljusnih kostiju. fosilne kornjače još imaju zube, ali su se tijekom evolucije izgubili a zamijenjeni su preoblikovanim čeljustima. Kao i svi drugi gmazovi ni kornjače ne žvaču hranu nego gubicom otkidaju komade, pomažući si pri tome prednjim udovima.

Kretanje: I na kopnu i u vodi kornjače se kreću za gmazove tipično krivudavo. Pri tome se oslanjaju na oklop što im u vodi smanjuje potrošnju energije . Na kopnu njihovo kretanje često djeluje vrlo nespretno. Morskovodnice su razvile među gmazovima jedinstven način kretanja. Mašu prednjim udovima koji su se razvili tako da jako podsjećaju na peraje . Na taj način pod vodom postižu dosta veliku brzinu uz optimalnu potrošnju energije, što im omogućuje prevaljivanje velikih udaljenosti. I udovi kopnene i slatkovodne kornjače pokaziju, da su se prilagodili svom životnom prostoru. Tako se kod većine može utvrditi povezanost s vodom jer imaju manje ili više izražene plivaće kožice.

Image Hosted by ImageShack.us


Veličina: Pored velikog broja vrsta čija se veličina kreće između 10 i 30 centimetara, tu su još i morske kornjače , i divovske kornjače s otočja Galápagos i sa Sejšela čija dužina oklopa može doseći i više od metra.

OSJETILA:

Image Hosted by ImageShack.us


Kornjače vide jako dobro, a u mraku bolje nego ljudi. I bolje razlikuju boje od ljudi jer, kao i svi gmazoviimaju četiri receptora za vid. Kretanjem očnih jabučica postiže i prostorno i panoramsko vidno polje.
Naročito im je izraženo osjetilo mirisa. Kad se vidi kornjaču kako izraženo "pumpa" vratom, to ne znači da je zapuhana od napora, nego da upravo "njuška" jer se njen organ njuha nalazi u grlu. Mirisom raspoznaje jestivu hranu a i prepoznaje tlo u koje može zakopati svoja jaja.
Kornjače nemaju vanjsko uho. Ne čuju ni približno tako dobro kao ljudi. Umjesto toga, osjete duboke vibracije u svojoj okolini.
Glasanje: Osim tijekom parenja, kornjače su uglavnom nijeme. Izuzetak je reakcija na strah: uvlači glavu u oklop i pritom ispušta siktav glas koji potsjeća na frktanje. Kad traže mjesto pogodno za polaganje jaja, ženke se glasaju slično kao mužjaci tijekom parenja. Taj glas nalikuje stenjanju.

Inteligencija: Spoznajne sposobnosti kornjača mogu se mjeriti s onima drugih gmazova . Tako pamte mjesta s hranom, kao i putove za bijeg. Imaju izražen i osijećaj za orijentaciju, ali ne tako dobro kao sisavci.

Image Hosted by ImageShack.us


Dužina života: Kornjače mogu živjeti jako dugo. Divovske kornjače s otočja Galápagos mogu doživjeti i više od 200 godina. Neke američke kornjače žive duže od 100 godina i time, s razlogom, uživaju glas Metuzalema u svijetu životinja. Neki primjerci su dokazano doživjeli starost od 180 godina.


NAČIN ŽIVOTA:

Image Hosted by ImageShack.us

Tipični dan jedne kornjače sastoji se od potrage za hranom i, kod gotovo svih vrsta, izlaganja suncu. Ovo zadnje služi reguliranju tjelesne temperature kao i, vjerojatno, prihvaćanju UV-zračenja . U klimatski umjerenom području pa sve tamo do pustinjskog godišnja doba određuju životni ritam kornjača. One se zimi zakopavaju ili već prema vrsti traže sklonište pod vodom, gdje iduće mjesece provode dijelom ukočene, "smrznute". Neke se vrste jednako tako povlače i za vrijeme velikih ljetnih vrućina.

PREHRANA:

Image Hosted by ImageShack.us

Kornjače mogu biti biljožderi kao i mesožderi. Međutim, svima je zajednička potreba za hranom bogatom kalcijem koju trebaju za gradnju oklopa. Da bi mogle resorbirati kalcij, kornjače trebaju vitamin D3. Do danas se ne raspolaže detaljiranim spoznajama o tome, kako kornjače uspijevaju "pokriti" svoju veliku potrebu za vitaminom D3.

RAZMNOŽAVANJE:

Image Hosted by ImageShack.us


Razika između spolova može se relativno lako utvrditi. Spolni otvor se kod ženki uvijek nalazi bliže oklopu nego kod mužjaka. Dok neke vrste kornjača izvan razdoblja parenja veći dio godine provode odvojeno po spolovima u različitim ekološkim nišama , u vrijeme parenja nalaze put jedni do drugih. Kod vrsta koje žive u području umjerene klime vrijeme parenja je u proljeće i u jesen. Kod vrsta koje žive u tropskim i subtropskim područjima, vrijeme parenja ovisi o vlažnosti zraka, što jako otežava uzgoj u kontroliranim uvjetima izvan tih klimatskih područja. Nakon oplodnje, ženka ostaje plodna više godina, čime se može objasniti velika uspješnost kornjača kod naseljavanja novih životnih prostora (na pr. otočje Galápagos)

Polaganje jaja slijedi nekoliko tjedana nakon oplodnje, ili, u umjerenim klimatskim područjima, u proljeće. Njihova jaja se svojim osobinama značajno razlikuju od vrste do vrste. I broj jaja je jako različit. Od samo tri jaja kod jedne vrste, pa sve do više od 100 jaja kod morskih kornjača . Polaganje jaja se događa isključivo na kopnu. Kad skotna ženka pronađe odgovarajuće mjesto, iskapa jamu i u nju polaže jaja. Zatim zatrpava leglo zemljom, pijeskom ili biljnim materijalom.

Image Hosted by ImageShack.us


Kod gotovo svih vrsta kornjača temperatura u leglu za vrijeme inkubacije određuje spol mladunaca. Ta okolnost se pokazala značajnom kod umjetnog uzgoja koji se provodi u cilju očuvanja pojedinih vrsta kornjača. Nakon što se izvale iz jaja, kornjačice ostaju u leglu dok u potpunosti ne potroše zalihu hrane iz žumanjca prije nego što počmu s grebanjem prema površini. Na najsjevernijoj granici rasprostranjenosti kornjača, mladunci koji se izlegu u kasno ljeto i iznenadi ih rani početak zime, ostaju zakopani u leglu do proljeća. Majke ne pružaju nikakvu pomoć u valjenju ili uzgoju mladunaca. Do spolne zrelosti prolazi puno godina. Spolna zrelost kornjače ne ovisi o njenoj starosti nego o veličini.

Image Hosted by ImageShack.us

NAPRIJATELJI:

Neprijatelji kornjača su različiti od vrste do vrste, a jako ovise i o njenoj starosti. Dok su legla kao i tek izležene kornjačice bespomoćno izloženi na milost i nemilost čak rakovima i pticama, za ozbiljno ugrožavanje odrasle kornjače potreban je netko velik i snažan kao krokodil.

Image Hosted by ImageShack.us


Kornjače ozbiljno ugrožavaju i ljudi. U nekim dijelovima ljudi jedu morske- ali i slatkovodne- i kopnene kornjače . Osim toga, ljudi pljačkaju i jedu i kornjačja jaja. Kako se radi uglavnom o krivolovu, populacije se, zbog dugog razdoblja do spolne zrelosti, sporo oporavljaju pa se neke vrste nalaze na rubu izumiranja.


SISTEMATIKA:

Danas postoje dvije glavne moderne grupe kornjača:

1.Razvoj kornjača koje uvlače vrat i glavu u oklop (Cryptodira) počeo je u razdoblju jure prije 180 miliona godina i danas su zastupljene sa 13 porodica. Vratni kralješci ovih životinja su posebno građeni na način, da se kralježnica može saviti u obliku slova S i tako omogućava povlačenje glave u zaštitu oklopa.

Image Hosted by ImageShack.us

2.Kornjače koje savijanjem vrata u obliku slovs S sklanjaju glavu postrance pod oklop (Pleurodira) su, povijesno gledano, mlađi podred jer su se razvile tek u razdoblju krede i danas su zastupljene s dvije porodice.


NASTOJANJA DA SE ZAŠTITEZAŠZ:

Image Hosted by ImageShack.us


Ugroženost zbog promjene okoliša:

Životni prostor mnogih vrsta kornjača je ugrožen. Kopnene kornjače na njihovim prastarim područjima mnogi poljoprivrednici smatraju štetnicima i često ih ubijaju. Mnoge ceste presijecaju njihov habitat pa veliki broj kornjača strada od prometa. Pritom, često je riječ skotnim ženkama koje traže odgovarajuće mjesto za polaganje jaja. Industrija ispušta otpadne vode u vode nastanjene vodenim kornjačama čime se taj biotop mijenja. Na taj način vodene kornjače vrlo često gube prehrambenu podlogu. Izravnavanje i utvrđivanje riječnih obala rezultira gubitkom mjesta na kojima se kornjače mogu sunčati i polagati jaja. Morskim kornjačama turizam otežava pristup plažama pogodnim za polaganje jaja. Tek izležene kornjačice koje se noću iskapaju iz legla na površinu, orijentiraju se svjetlucanjem vode da dođu do relativne sigurnosti mora. Zbog umjetne svjetlosti gube orijentaciju. Morske kornjače se često upletu u lutajuće ribarske mreže i utope se ili progutaju plastiku vjerujući da se radi o meduzi.

Image Hosted by ImageShack.us


Ugroženost od strane čovjeka:

Kornjačina jaja se na plažama često tako intenzivno pljačkaju, da je bez ozbiljnih mjera zaštite opstanak nekih vrsta jako ugrožen. Neke kornjače se smatraju delikatesom pa ih ljudi intenzivno love.


Kriza kornjača u Aziji:

Image Hosted by ImageShack.us

Zadnjih godina se sa zabrinutošću promatra, kako se velike količine kornjača (uglavnom slatkovodne nude na tržnicama Jugoistočne Azije. Smatra se, da su neke vrste u prirodi neposredno pred izumiranjem. Zadnjih desetak godina se u Kini osnivaju farme za uzgoj kornjača radi pokrivanja potreba tržišta kako bi se prekinuo ili bar značajno smanjio njihov izlov iz prirodnih staništa. S druge strane, te su farme otvorile jedan sasvim novi problem. Egzotičan izgled kornjače povećava cijenu na tržištu, pa se zbog toga pokušava ciljano uzgojiti hibridne kornjače. To, s jedne strane ugrožava očuvanje vrste. S druge strane, to potpuno dovodi u pitanje sistematiku kornjača Jugoistočne Azije. Za mnoge vrste koje su pronađene na tržnicama i naučno opisane a da im nije bilo poznato stanište, sad se otvara pitanje o kakvim je kornjačama zapravo riječ, jer se za neke od njih pouzdano utvrdilo da je riječ o hibridima .


Mjere zaštite kornjača:


Kako bi se pružila pomoć u nevolji Jugoistočnoj Aziji, koordinirano se u mnogim zoološkim vrtovima provodi vrlo zapažen projekt uzgoja kornjača s tog područja u zatočeništvu.

Također, kako bi se skrenula pažnja na ugroženost te vrste, koju se inače kolokvijalno naziva još i živim fosilima , 23. svibanj je proglašen Međunarodnim danom kornjača.

Image Hosted by ImageShack.us


- 11:54 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (35) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

16.07.2006., nedjelja

TIGROVI


Image Hosted by ImageShack.us


Tigar (Panthera tigris) je najveća i najjača mačka na svijetu. Živi u azijskim džunglama, u Sibiru i jugoistočnoj Aziji. Pripada carstvu sisavaca.


OSOBINE:

Poznato je devet podvrsta ove vrste (od kojih je jedna pouzdano, a dvije su vjerojatno istrijebljene) koje su međusobno vrlo slične, ali se značajno razlikuju veličinom i težinom. Najmanja podvrsta živi u Indoneziji. Dug je 140 cm a rep mu je još oko 60 cm. Mužjaci teže 120 kg a ženke oko 90 kg. Sibirski tigar je bitno veći. Dužina tijela mu je oko 2 metra ili čak i više. Rep je dug 90 cm, a može doseći težinu od 250 kg (ženka 150 kg). Time je sibirski tigar, nakon medvjeda najveći kopneni grabežljivac.

Image Hosted by ImageShack.us


RASPROSTRANJENOST:

Tigar živi od Indije na istok do Kine i Jugoistočne Azije, a prema sjeveru do Amura i dalje do istočnoSibira. Od otoka u Jugoistočnoj Aziji danas živi još samo na Sumatri, dok je na drugim velikim indonezijskim otocima istrijebljen.

Image Hosted by ImageShack.us


Nekada je živio i istočno od Indije, preko prednje Azije do Turske, no tu je najvjerojatnije istrijebljen još od 1970-tih godina prošlog stoljeća.

Tigrovi su prije svega šumske životinje, jer im je za lov prikradanjem potreban šumski podrast.


PODVRATE:

Sibirski tigar, Amurski ili Usurski tigar (P. t. altaica) je daleko najveća podrvsta, i nekada je živio na području istočnog Sibira, Mandžurije i Koreje. Zbog masivnog lova, broj im je na graničnim kinesko-ruskim i kinesko-korejskim područjima bio samo oko 150 jedinki. U međuvremenu se, zahvaljujući mjerama zaštite, broj ponovo popeo na oko 500 jedinki, no još ga se smatra vrlo ugroženim.

Image Hosted by ImageShack.us

Bengalski tigarProcijenjeno je da ima u divljini jo{ pribli`no izme|u 3159-4715 primjeraka ove vrste. Bijeli tigar spada u ovu podvrstu, tj. on je samo jedna od mogu}nosti boja bengalskog tigra.
Svi bijeli tigrovi su samo obojene varijante bengalskog tigra, ali ni jedna druga podvrsta tigra nema svoju obojenu varijantu.

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

Južnokineski tigar (P. t. amoyensis) je podvrsta koja je nekada živjela na cijelom području Kine, dok danas u prirodi živi još samo oko 40 jedinki u planinskom području Guandonga. Vrlo je vjerojatno, da je to slijedeća podvrsta osuđena na izumiranje; kad bi mjere zaštite i uspjele, upitno je da li je tako malena populacija još sposobna da se obnovi (vidi genetičko usko grlo). Tek kasno se počelo s programom uzgoja u zoološkim vrtovima, tako da se teško može računati s uspjehom, jer i životinje za uzgoj potiču iz iste, genetički vrlo ograničene populacije.

Image Hosted by ImageShack.us

Bali tigar (P. t. balica) je živio endemski na otoku Baliju i intenzivnim lovom kao i uništavanjem staništa istrijebljen je još u 1940-tim godinama prošlog stoljeća.

Indokineski tigar (P. t. corbetti) nastanjuje kopnene dijelove Jugoistočne Azije; postoji još oko 1.500 jedinki koje su gotovo sve u Kambodži i Laosu. U drugim državama ovog područja su već istrijebljenji ili su neposredno pred istrijebljenjem.

Image Hosted by ImageShack.us

Malajski tigar (P. t. jacksoni) je ranije smatran indokineskim tigrom. Tek 2004. je genetičkom analizom utvrđeno, da je riječ o zasebnoj podvrsti. Živi na području malajskog poluotoka i pred izumiranjem je.

Sumatranski tigar (P. t. sumatrae) je jedina otočna podvrsta koja je do danas preživjela. U brdskim područjima Sumatre živi još oko 500 jedinki. To je od svih živućih podvsta rastom najmanja.

Image Hosted by ImageShack.us

Javanski tigar (P. t. sondaica) je živio na Javi, najgušće naseljenom otoku Indonezije. Jedna jedinka je zadnji put viđena 1979. i od tada se ta podvrsta smatra izumrlom.

Image Hosted by ImageShack.us

UGROŽENOST:

Tigrovi su vrlo ugrožena vrsta: broj tigrova je od 5.000 do 7.000. Zapravo, tigrova je više u zoološkim vrtovima, nego u divljini. U idućih bi nekoliko godina tigrovi u prirodi mogli izumrijeti, a mogli bi se vidjeti samo iza ograde. To je mana zooloških vrtova; da ih nisu lovili iz prirode bilo bi ih više. Da se to ne dogodi, bengalski su tigrovi uvedeni u afričke savane. Tigrovi jedu bivole, jelene, dikobraze, zmije, žabe, miševe, a u nuždi, kad su stari i bolesni, i ljude itd. U Hrvatskoj tigrovi, poglavito sibirski žive u Zoološkom vrtu grada Zagreba, Zoološkom vrtu i akvariju grada Osijeka, Prirodoslovnom muzeju i zoološkom vrtu grada Split, Zoološkom vrtu Bizik, Zoološkom vrtu Rijeka i Zoološkom vrtu Križevci-svim!

Image Hosted by ImageShack.us


- 01:01 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (81) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

14.07.2006., petak

PSI

Image Hosted by ImageShack.us


PORIJEKLO:

Psi su se razvili od sisavaca - mesoždera
Vuk je najbliži rođak domaćem psu
Intervencijom čovjeka stvorene su današnje pasmine


Domaći pas, i svi drugi pripadnici porodice pasa, prilagodili su se za proganjanje i hvatanje plijena na otvorenim travnjacima. Pas pripada rodu Canis, kao i njegovi najbliži rođaci, vuk, kojot i nekoliko vrsta šakala. Drugi pripadnici porodice kanida uključuju 21 vrstu lisica, hijena i afričkog divljeg psa. Sve te životinje imaju zajednički evolucijski put i veliku lepezu sličnih ponašanja.

Image Hosted by ImageShack.us


Anatomi i bihevioristi više od 100 godina podrobno istražuju porijeklo domaćeg psa. I danas je uvriježeno mišljenje da je vuk njegov izravan predak. Od svih članova porodice kanida, vukovi su najdruštveniji, a najviše se razlikuju u njihovoj socijalnoj organizaciji i veličini, pa čak i u boji krzna. Dok lovci nisu prorijedili populaciju vukova, oni su bili najrašireniji kopneni sisavci.
Malo je vjerojatno da se domaći pas razvio iz vuka, kao rezultat namjernoga uzgojnog rada. Vjerojatnije je da se pas samoudomaćio te da su se početne razlike u veličini, fiziologiji i ponašanju razvijale putem prirodne selekcije. Prije najmanje dvanaest tisuća godina, prve stalne ljudske nastambe postale su privlačne vukovima. Takav je novi okoliš prednost davao manjim, društvenijim životinjama. Nema sumnje da su ljudi uzimali mladunčad od vukova i brinuli se za njih. Nastali psi čuvali su naselja, pomagali u lovu i lovom divljači osiguravali hranu.
Zbog utjecaja okoline, vukovi su postali manji, opušteniji s ljudima i društveniji, ali su ljudi tek nakon brojnih generacija selektivnog uzgoja kod pasa razvili znatniju raznolikost. Intenzivnim uzgojem pojačao se lavež, vrijedan znak upozorenja. Uzgojem su se postigle spuštene uši i drukčije nošenje repa, kako bi se razlikovali od svojih divljih, manje predvidljivih predaka. Veličina frontalnih sinusa na glavi se povećala, uslijed čega se psi doimaju pametnijima. U početku su psi uzgajani kako bi bili manji od vukova, što je dovelo do nastanka malih i patuljastih pasmina. Tek kasnije, povećana je veličina, tako da danas imamo divovske pasmine.
Vjeruje se da je životinja nalik mungosu iz roda Cynodictis, koja je živjela prije 30 milijuna godina, predak vuka i psa. Fosilni ostaci lubanje pronađeni su u Sjevernoj Americi, gdje je moguće da su se najraniji preci pasa i razvili. Iako današnje pasmine pasa izgledaju posve različito od svoga pretka vuka, vuk je u stvari bliži rođak zlatnom retriveru i japanskom činu nego što su to drugi kanidi poput lisice ili hijene.

Image Hosted by ImageShack.us


PAS JE.....???

Pas je najdrevnija od svih udomaćenih vrsta. On se, svojom voljom da ljudsku obitelj prihvati kao svoj čopor, uspješno prilagodio životu s nama.

...životinja čopora
Pas uživa u društvu drugih pasa. Metodom pokušaja i promašaja, kroz obrede, a ponekad i fizičke sukobe, on pronalazi svoje mjesto u čoporu i zadovoljan je i prihvaćen član uspostavljene društvene hijerarhije. Mozak pasa prilagođen je zajedničkim aktivnostima: psi zajedno love, igraju se, spavaju i jedu. U svakoj skupini pasa postoji voda koji nadzire skupne aktivnosti te - iako ga drugi dominantni članovi čopora mogu izazvati - čopor nepogrešivo slijedi autoritet vode.

Položaj očiju pruža psu šire vidno polje nego što ga imaju ljudi - ipak, kod ljudi je razvijeniji binokularni vid - gledanje s oba oka u isto vrijeme.
Većina ljudi vidi svijet u spektru boja od crvene do ljubičaste. Psi te boje različito vide.

...vođen svojim čulima
Uspjeh psa kao lovca ovisi o izoštrenosti njegovih osjetila. Sa strane položene oči omogućavaju pouzdan periferni vid te otkrivanje i najmanjeg pokreta u daljini. Njegov sluh prilagođen je za otkrivanje visokih tonova malih glodavaca ili sličnog plijena. Ipak, najupečatljiviji osjet psa jest njegova sposobnost njuha. Prosječan pas u svom nosu ima stotine milijuna mirisnih receptora - kad bismo izravnali sluznicu nosa, njena površina bila bi veća od površine cijelog njegovog tijela.

Image Hosted by ImageShack.us


Pas može nanjušiti biokemijske spojeve - poput maslačne kiseline, koja je sastavni dio ljudskog znoja - u milijuntoj koncentraciji od one nama potrebne da bismo ih osjetili.

Snažan kostur grejhaunda pruža savršen okvir njegovom tijelu, ublažavajući dodir s tlom dok leti veličanstvenom brzinom i skladom.

...pun energije
Pas je građen za izdržljivost. Bez vode može preživjeti četiri puta duže od ljudi, prije nego što zadobije nepopravljiva oštećenja bubrega. Može danima živjeti bez hrane, a da mu pritom ne padne razina šećera u krvi potrebna za normalno funkcioniranje. Može hodati, kasati, lagano galopirati, trčati ili galopirati znatno duže od ljudi, a da ga ne oslabi nakupljanje razgradnih produkata u mišićima. Radije će grabiti dugim koracima i trčati negoli hodati i sporo se kretati. Psi vole fizičke aktivnosti, a prirodno su znatiželjni. On želi otkrivati, istraživati, procjenjivati i neprestano konzumirati životna iskustva.

Image Hosted by ImageShack.us

Poput ljudi, pas cijeloga života ima potrebu za igrom, ne samo radi stjecanja novih iskustava, već i radi zadovoljstva koje ona pruža.

Veza ljudi i pasa razvija se kroz učenje i uporabom nagrada za poticanje pozitivnog ponašanja.

...naš najbolji prijatelj

Pas nam je najbolji prijatelj jer dijelimo brojne zajedničke osobine. Ljudi i psi izrazito su druželjubive vrste koje uživaju u društvu drugih. Također smo vezani za područje: dok ljudi svoja područja omeđuju ogradama, psi ih označavaju mirisom svojih izlučevina. Ljudi i psi uživaju u igri kao rekreacijskoj aktivnosti. Zajedničke su nam osnovne emocije poput zadovoljstva, straha, ljubomore, bijesa, suosjećanja i oduševljenja. Ljudi i psi dijele mnoštvo zajedničkih izraza jezika govora tijela - zato se tako iznenađujuće dobro razumijemo.

Image Hosted by ImageShack.us


Ljudi koji su cijeloga života vezani uz pse općenito su zdraviji od ljudi koji ih nemaju, kao što je i pas s trajnim društvenim ustrojem pouzdaniji, zadovoljniji, vjerojatno i zdraviji od onih koji to nemaju.

Građa pseće vilice ostatak je vilice izvornog lovca - specijalizirana za hvatanje, ubijanje i hranjenje plijenom. Moderni psi prilagodili su se domaćinskom životu, ali su zadržali svoj instinkt za pronalazak hrane.

... prilagodljivi oportunist
Pas je uvijek spreman iskoristiti priliku. Kao evolucijski strvinar, rijetko propušta priliku premetati po ostacima hrane, kanti za otpatke ili po ostacima hrane na cesti. Pas je prirodan i potpuno pošten lopov. Ukoliko nešto ugleda, bilo igračku drugog psa, komad drveta, kost ili komad kolača, to je čist posao. Psi su primarno mesojedi, ali mogu preživjeti uz kakvu bilo prehranu, životinjskog ili biljnog podrijetla. Njegova fantastična prilagodljivost učinila ga je najuspješnijim kanidom, a numerički možda najuspješnijim kopnenim mesojedom svih vremena.

Image Hosted by ImageShack.us


Psi su izvrsno društvo jer njihov izgled i ponašanje u nama izazivaju prave emocije. Mi smo masa za modeliranje u šapama štenadi jer njihovo visoko čelo i velike oči oponašaju oblike ljudskog dječjeg lica. Volimo ih dodirivati, a maženjem psa smanjuje se krvni tlak, pada temperatura kože i usporava se bilo - fizičke promjene koje su se u nama događale u našoj najranijoj dobi kad smo dodirivali majku. Mi uživamo brinuti se za pse, što je možda jedinstveno među sisavcima, mi imamo doživotnu potrebu za odgajanjem, kao i brigu za druge.

...društvo za cijeli život
Očekivano trajanje života razlikuje se od pasmine do pasmine jer uzgojni rad nije mijenjao samo izgled i temperament, već ponekad donio i sklonost prema bolestima koje skraćuju život. Veličina također utječe na dužinu života: velike pasmine općenito žive kraće od manjih pasa.


KOMUNIKACIJA:

Psi koriste učinkovit jezik zvukova
Njuh i miris pružaju obilje podataka
Govor tijela odaje status

Image Hosted by ImageShack.us


Psi imaju bogat rječnik zvukova, mirisa i položaja kojima mogu prenijeti začudno istančane poruke drugim pripadnicima svoje vrste. Tim zvukovima priopćuje se uzbuna, upozorenje ili ugoda te niz psećih emocija. Mirisi u urinu i fecesu označavaju njihov teritorij i uspostavljaju seksualni status quo. Govorom tijela uključujući i suptilne promjene položaja ušiju i repa, mogu izraziti životopisnu lepezu osjećaja i naputaka.


Glasovno izražavanje

Image Hosted by ImageShack.us

Glasovna komunikacija pasa iznenađujuće je učinkovita. Kuja brzo nauči različite glasove svakoga od svojih štenaca i razumije njihove glasove gladi, boli i ugode. Psi se glasovno izražavaju cijelim nizom zvukova - plač štenadi, cviljenje i jaukanje, upozoravajuće rezanje i oštro lajanje; traženje pažnje, tugaljivo lajanje i cviljenje; bolno jaukanje, štektanje i cviljenje; mrmljanje kod ugode. Za vuka, zavijanje je najvažniji način glasovne komunikacije; psi češće laju nego što zavijaju, što je čovjek svjesno podržavao tijekom udomaćivanja. Upozoravanje lajanjem vjerojatno je jedna od prvih osobina zbog koje su naši preci odabirali pse.
Zavijanje može značiti usamljenost, uzbunu ili čak slavlje.


Označavanje mirisom
Psi podižu svoje noge kako bi u urinu ostavili svoje mirisne poruke sto je bliže moguće visini nosa drugih pasa. Mužjaci nastoje o sebi ostaviti sto je više poruka moguće - nije neobično za mužjaka da svojim urinom označi 80 izraženih mjesta tijekom četiri sata. Mužjak urinira kako bi prekrio miris drugih pasa.


Korištenje tjelesnih mirisa
Njuh psima predstavlja najvažnije čulo. Za označavanje svoga područja, psi ostavljaju mirisne oznake, koje djeluju poput posjetnica i pružaju informacije o statusu onog tko ju je ostavio. Psi stvaraju kemijske tvari nazvane feromoni, koje nalazimo u slini, fecesu, urinu i izlučevinama iz vagine i penisa. Miješanjem ili presvlačenjem otpadnih tjelesnih tvari tim spojevima, psi, u biti, svoje otpadne produkte koriste za širenje informacija. Uz mirise u izlučevinama, pas stvara tjelesne mirise u praktički svim drugim tjelesnim sekretima i izlučevinama, uključujući slinu i cerumen. Svi ti mirisi prenose informaciju, a psi mirišu jedni druge kako bi te podatke prikupili. Naprimjer, miris ušiju kuje može sadržavati tvari koje ukazuju na njezin spolni status.


Govor tijela

Image Hosted by ImageShack.us

Pas izražava svoje emocije, misli i zahtjeve opsežnim govorom tijela. Istančana promjena položaja ušiju, repa, usta, lica, dlake ili tijela opisuju obilje činjenica. Izravan pogled posebno je moćan. Dominantan pas zuri, dok će ga pokoran pas izbjegavati odvraćanjem svog pogleda. Položaj tijela isto je toliko eksplicitan. Dominantan pas stoji uspravno, dok će pokoran pas ponizno puzati. Mi možemo razumjeti i tumačiti govor tijela psa, jer i mi međusobno sa psima komuniciramo na slične načine. Položaji tijela nisu statični: oni odražavaju promjene emocija psa. Smiren pas ima opušten rep i uši, međutim, u stanju pripravnosti, oboje je uzdignuto. Međutim, ako se pas potom počne ponašati agresivno, podiže dlaku na grebenu, uspravlja rep i straga povlači usne kako bi pokazao zube. Još će ljuću agresiju pokazati naginjanjem naprijed i rezanjem.


OSJETILA:

-njuh
-sluh
-vid
-okus
-opip

OSJETILO NJUHA:
Osnovno osjetilo kojim se pas orijentira u svojoj okolici je njuh. Njuhom pas registrira postojeće stanje u okolici, ali i sve promjene koje se u njoj zbivaju. Sve tvari imaju svoj miris. Neke tvari odaju jači, intenzivniji miris, a druge slabiji. Za ljudski nos mnoge tvari nemaju mirisa, no to još uvijek ne znači da zaista ne mirišu. Svaka tvar, ovisno o svojoj kemijskoj strukturi, otpušta u određenom periodu vremena određen broj čestica u okolicu. Te njezine slobodno lebdeće čestice predstavljaju zapravo njezin miris. Tvar se na taj način troši, pa se one koje naročito intenzivno mirišu troše brže od onih drugih koje svoje čestice otpuštaju sporije i u manjoj količini. Promjena položaja tvari koja miriše, kao i svaka druga promjena na toj tvari, dovest će i do promjene u brzini otpuštanja čestica, kao i u količini otpuštenih čestica. Na taj se način mijenja i intenzitet mirisnog prisustva neke tvari u okolici.

Image Hosted by ImageShack.us


Kako u svih sisavaca tako i u psećem mozgu postoji centar za miris. Taj centar prima i registrira podražaje koji se do njega prenose živčanim putem, mirisnim živcem, iz organa za miris, što se nalazi u nosu. Organ za miris, dakle, prima podražaj, prenosi ga mirisnom živcu koji ga dalje prenosi u centar za miris u mozgu. Tu se podražaj registrira, i ako predstavlja neko stanje na koje organizam mora odgovoriti, ostali će centri u suradnji sa centrom za miris poslati nalog određenom tjelesnom organu da izvrši neku radnju. Na primjer: vjetar je donio miris kuje koja se tjera, pas ga je registrirao na način kako je opisano, drugi centri u mozgu izdaju naloge živčanim putem i pas postaje seksualno razdražen, podvrgava se nalogu za održanje vrste.
Osjet mirisa u pasa vrlo je jako razvijen. Za čovjeka je osjet mirisa treće razredni organ za orijentaciju, no upravo je začuđujuće kako i koliko se pas njime služi. Primjera radi recimo, da su istraživači ustanovili da je u prosječnog psa 100 tisuća puta jače razvijen osjećaj mirisa nego u čovjeka! No postoje psi koji daleko bolje njuše. Pretpostavlja se da medu psima najbolje razvijeno osjetilo njuha imaju lovački psi iz skupine krvosljednika - pasa koji njušeći krvavi trag ranjene divljači odvode lovca do njena posljednjeg zaklona.
Sposobnost njušenja i orijentacije pomoću njuha u pasa iskoristio je čovjek na mnoštvo različitih načina, počam od lova na divljač ili čovjeka pa do pronalaženja unesrećenog čovjeka i pod 10 metara debelim nanosima snijega.

OSJETILO SLUHA:

Image Hosted by ImageShack.us

Drugo osjetilo važno za održanje života pasa je sluh. Zvučni valovi koji nastaju titranjem nekog tijela ili neke tvari šire se zrakom i dolaze do uha. Na dnu vanjskog slušnog kanala uske nalazi se tanka i napeta kožna opna - bubnjić, koji zatitra istim ritmom i intenzitetom kakav je bio i podražaj. Gibanje bubnjića prenosi se slušnim koščicama (čekić, stremen i nakovanj) do slušnog živca koji tako dobiva podražaj i prenosi ga u centar za sluh, smješten u mozgu. Uho čovjeka u stanju je registrirati zvukove koji nastaju titranjem brzinom od 16 titraja do najviše 20 000 titraja u sekundi. Uho psa daleko je sposobnije registrirati zvučne valove veće frekvencije, tako da pas čuje i zvukove koji nastaju pri brzini titranja nekog tijela i od 40 000 u sekundi. To su već podražaji u skali ultrazvuka posve nedostupni čovjekovu uhu. Sposobnost orijentacije psa pomoću sluha daleko je, dakle, bolja no u čovjeka. Pas ima još jednu prednost pred čovjekom. Dok se kod ljudi gubitkom bubnjića gubi i sluh, u pasa kojima je bubnjić iz bilo kojeg razloga razoren sluh nije izgubljen. Pas može primati zvučne podražaje i pomoću kostiju lubanje smještene u neposrednoj blizini uha. Svakako je smanjen raspon primanja zvučnih podražaja, no u uobičajenom načinu života pasa tako malo da to njegov vlasnik uopće ne mora primijetiti.

OSJETILO VIDA:

Image Hosted by ImageShack.us

Orijentacija u okolici pomoću vida u pasa je od trećerazrednog značenja. Usporedimo li čovjeka zdrava i normalna vida sa psom, onda pas vidi kao čovjek samo prvih nekoliko mjeseci života. Mlado štene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana života. Oči mu se sasvim razbistre tek u dobi od oko 1. mjeseca kada počinje vidjeti svoju okolicu kao i čovjek. No zbog stalnog razvoja kratkovidnosti, već sa 8 mjeseci mladi pas nije u stanju prepoznati svoga vlasnika na udaljenosti od 100 metara ako vlasnik miruje i ako se isključe ostale mogućnosti prepoznavanja mirisom ili sluhom. Tek po karakterističnim kretnjama, kojih prepoznavanje je stvar iskustva, pas prepoznaje svoga vlasnika. U dobi od 2 godine ta se udaljenost smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina više uopće ne vidi, već samo razlikuje sjene koje oko njega kruže. U to je vrijeme već razvijena i staračka mrena na očima psa. To što pas još i u toj dobi pokreće oči kao da promatra, a zapravo prati mirisna i zvučna zbivanja, stvar je navike i stečena iskustva. To je i način na koji se može ustanoviti je li pas rođen slijep ili je oslijepio kasnije.

OSJETILO OKUSA:

Image Hosted by ImageShack.us


Značenje ovog osjetila od životne je važnosti. Pomoću njega životinja razlikuje hranu od tvari koje nisu za jelo, stvara iskustvo i izabire dobro i korisno jelo od štetnog. Osjetna tjelešca tog osjetila smještena su na jeziku, dakle, na početku organa za probavu, kada pas još ima vremena nepoželjnu hranu izbaciti iz usta. Stvaranje iskustva o ukusnosti i vrijednosti hrane teče još od djetinjstva, u prvih nekoliko mjeseci života. Pas koji je u mladosti loše odgajan, naviknut na hranu koja to zapravo nije, kao na primjer na čokoladu ili slične škodljive slastice, stvorit će naviku i tek prema njima. Važno je, dakle, da vlasnik pravilno odgaja svoga mladog psa stvarajući prave i korisne prehrambene navike.

OSJETILO OPIPA:

Image Hosted by ImageShack.us


Tko shvaća da je pas u starosti praktički slijep, mora se diviti snazi drugih osjetila koja nadoknađuju gubitak vida. No ako tom psu oduzmemo sposobnost mirisanja i slušanja, on će ostati gotovo bez sposobnosti orijentacije. No ne za dugo, ubrzo će pipanjem pronaći svoje mjesto u okolici i u njoj se odlično snalaziti. To zahvaljuje takozvanim opipnim ili taktilnim dlakama što rastu iz posebnih bradavica na bradi, gornjim usnicama, obrazima, obrvama i na grlištu. One su izravno povezane sa živcima koji prenose različite osjećaje u mozak i tamo stvaraju predodžbu o doživljenoj okolini. Te su dlake tvrde, sjajne, debele, crne i glatke, dugačke od 3 do 10 cm, a rastu u hrpicama od po 3 do 5 dlaka iz jedne bradavice. Neki su psi sposobni da ih posebnim mišićima aktivno miču i tako opipavaju predmet, mjere mu toplinu, ispituju strujanje vjetra, osjećaju kucanje vratne arterije u lovine. Njihovo je značenje, dakle, vrlo veliko. Pomoću tih osjetnih dlaka psi se snalaze u kretanju noću. No osjet opipa u punoj je funkciji tek u suradnji s ostalim osjetilima. Psi kojima su pokusno odrezali osjetne dlake, ponašali su se dulje vremena izgubljeno i strašljivo, uzimali su i jeli predmete koji nisu za jelo, noću su bili izgubljeni u mraku, izgubili su čak kontakt sa svojim psećim prijateljima. Takve pojave ipak nisu bile dugog vijeka jer su druga osjetila ubrzo preuzela sve te uloge.


OZNAČAVANJE PODRUČIJA:

Psi ostavljaju mirisne poruke da bi prenijeli podatke
Tjelesni mirisi također sadržavaju informacije
Neki psi mirisne oznake pojačavaju vidljivim znacima

Image Hosted by ImageShack.us

Po cijelom svojem području pas ostavlja mirisne oznake pomiješane s urinom i fecesom. Te izlučevine sadržavaju kemijske tvari koje zovemo feromoni, a koje primarno daju informaciju radi li se o mužjaku ili ženki, a vjerojatno prenose ostalim psima i niz drugih podataka, na način nerazumljiv ljudskom shvaćanju.

Važni poslovi
Nakon što pas isprazni svoja crijeva, kontrakcijom analnog mišića istisne, iz parnih analnih vrećica - malih grozdastih spremnika smještenih s obiju strana anusa - dvije kapi pune feromona i oblaže feces tim obiljem neugodnih mirisa. Analiza sekreta analnih žlijezda upućuje da sadrži barem 12 različitih tvari, čime je omogućen bogat mirisni rječnik. Feromoni u urinu prenose podatke o spolnom statusu ženke kao i autoritetu mužjaka. Mužjaci nastoje uokolo ostaviti što je više poruka, iako što je čišći okoliš, to je manja potreba za označavanjem. Psi u gradovima gdje s mnoštvom drugih životinja dijele isti teritorij, kao naprimjer park, češće označavaju urinom od onih koji žive na selu. Često će mužjak vlastitim urinom nastojati prekriti oznaku prethodnog posjetitelja. Kuje često ostavljaju miris samo
kada se tjeraju, ali će pomirisati druge pse i pokupiti njihov miris. Naprimjer, neke će kuje ostavljati oznake na povišenim mjestima tako da prilikom mokrenja blago podignu jednu nogu. Dva psa se njuškaju kako bi stekli podatke o spolnom statusu, dominaciji i položaju u čoporu.

Vidljivi znaci
Mužjaci, kao i kuje, ponekad obogaćuju svoje mirisne oznake dodatnim vidljivim oznakama, kao što su grebanje po zemlji ili razbacivanje izmeta oko mjesta obavljanja nužde. Takvi fizički znaci ne služe samo kao pokazivač smjera prema mirisnim oznakama, nego su i sami mirisne oznake, jer su natopljeni sekretom znojnih žlijezda sa stopala psa.

Tjelesni miris

Image Hosted by ImageShack.us

Psi u svim tjelesnih izlučevinama i sekretima stvaraju mirise, kojima prenose niz podataka. Psi se međusobno njuškaju kako bi otkrili obilje podataka prisutnih u slini, sekretima u ušima i analnim vrećicama, kao i iscjetku iz vagine, penisa i iz žlijezdi oko anusa te na vrhu repa. Usni miris
i posebno iscjedak iz vagine ili penisa sadržava tvari koje ukazuju na spolni status psa. Dodatno uz tvari, za označavanje fecesa, koje izlučuju analne vrećice, u perianalnim žlijezdama koje okružuju anus nastaju spolno vezani feromoni.

Žlijezda s gornje strane repa
Kanidi poput vukova i kojota imaju aktivnu žlijezdu s gornje strane repa, koju koriste za ostavljanje mirisa na grmlju. Kod udomaćenih pasa, međutim, smatra se da su eliptične žlijezde evolucijski relikt, koji se razvija samo kod nekih jedinki. Ponekad se mogu, s gornje strane repa, vidjeti masna ili krastasta područja bez dlake.

Tabui dodirivanja

Image Hosted by ImageShack.us

Većina pasa uživa u dodiru ljudi, posebice u području grudi i lica. Međutim, mnogi ne vole dodir oko repa i anusa, a dominantne životinje će čak pokazati znake agresije prilikom dodirivanja tog područja.

Dodir je važan
Psi se elokventno sporazumijevaju putem mirisnih poruka ostavljenih na predmetima, ali oni i dodirom, na sofisticiran način, također prenose svoje potrebe ili zahtjeve. Svakako, mnogi se psi osjećaju sigurnima kad; se nalaze u fizičkom kontaktu sa svo jim vođom čopora, ali i mnogi vlasnici pasa znaju kako psi vješto šapon mogu dodirnuti. Slabije socijaliziran psi boje se fizičkog kontakta, a oni koji su od najranije dobi odrasli u prisutnosti ljudi, cijelog života pokazuju zadovoljstvo u traženju fizičke utjehe od svoje ljudske obitelji.

Image Hosted by ImageShack.us


- 00:09 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (43) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

12.07.2006., srijeda

DIVLJI ZEC


Image Hosted by ImageShack.us


Zečevi ili dvojezupci su red iz nadreda Euarchontoglires viših sisavaca.
Ovaj životinjski red je raširen gotovo na cijelom svijetu. Prvobitno ih nije bilo na jugu Južne Amerike, Madagaskaru, otocima Jugoistočne Azije, Australije i na prostoru Oceanije. Pod ljudskim utjecajem danas su (naročito divlji kunići i poljski zečevi) rašireni i na tim prostorima.
To su male do srednje velike životinje s kratkim repom ili sasvim bez njega, žive u nastambama iznad zemlje. Površno gledano, njihovo zubalo jako podsjeća na ono kakvo imaju glodavci. Međutim, za razliku od njih zečevi imaju i drugi par sjekutića. Istina, nisu potpuno razvijeni, imaju oblik gotovo četvrtastih stupića i skriveni su iza prvog, većeg para. Kao i glodavci, između sjekutića i kutnjaka imaju prazninu, jer nemaju očnjake. Zubi su im prevučeni caklinom, nemaju korijen i rastu im cijelog života. Između nosnica i ustiju imaju osjetilnu jamicu, od koje potječe naziv deformacije koja se ponakd javlja kod ljudi, zečja usna.

Image Hosted by ImageShack.us



PREHRANA:

Zec se hrani isključivo hranom biljnog porijekla i to travama, žitaricama, plodovima polja i šume, pupoljcima, mladicama, mladom korom, pri čemu se u slijepom crijevu zeca stvara visokovitaminska kaša koju zec prvo odbacuje a zatim ponovo uzima čime zadovoljava svoje potrebe za vitaminom B1. Čulo vida je posebno dobro prilagođeno sa odličnom reakcijom na pokret. Dobro su razvijena i čula njuha i sluha. Poljski zec ne pravi kolonije za razliku od kunića. U zečijoj grupi vlada hijerarhija. Zečevi se inače rijetko viđaju preko dana. Izuzetak je vrijeme parenja, vrijeme trke u kasnu zimu i proljeće.

Image Hosted by ImageShack.us


POPULACIJA:

Zec spolno sazrjeva već sa sedam mjeseci. Parenje ovisi o vremenskim prilikama, a može početi i već u veljači i traje cijelu godinu. Zečica se pari i koti 3-4 puta godišnje 1-3 mladih, koji se rađaju pokriveni dlakom i odmah vide. Period nošenja iznosi 42-43 dana. Zečica doji mlade jednom dnevno ukupno trideset dana. Svoje loge pravi na način da može osmatrati okolinu i biti na oprezu. Ukoliko mu se približava njegov neprijatelj, ostaje nepomično ležati vjerujući svojoj kamuflaži ili bježeći čuvenim skokovima i trkom brzine i do 80 km/h.

Image Hosted by ImageShack.us

Zečica najčešće ne boravi zajedno sa mladim, kako ne bi privukla pažnju predatora, ali je uvijek u blizini. Posebna zanimljivost je svakako činjenica da zečica može nakon 38-og dana nošenja ponovno biti oplođena. Smrtnost mladih je usljed hladnoće i prirodnih neprijatelja kao i obrade poljoprivrednih usjeva izuzetno visoka i iznosi više od 60%. Podložni su i različitim bolestima. U prirodi zečevi dostižu starost oko 4 godine. Zec ima najviše prirodnih neprijatelja jer je ukusna hrana svim grabežljivcima koji žive na našim terenima.


SISTEMATIKA:

Za razliku od ranije, više ih se ne svrstava u glodavce, iako s njima imaju zajedničko porijeklo i zapravo su "sestrinki" red.
Red se dijeli na dvije porodice, zečeve (Leporidae) koji su zastupljeni u Europi s više vrsta, među njima poljski zec i divlji kunić, kao i zečeve zviždače (Ochotonidae), koji žive samo u Sjevernoj Americi i u sjevernim predijelima Azije.

Image Hosted by ImageShack.us


- 18:18 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (45) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

11.07.2006., utorak

MORSKI PSI


Image Hosted by ImageShack.us


Strah je vjerojatno prvi osjećaj koji se javi kod većine ljudi pri spomenu ili pogledu na sliku morskog psa. Krvožedni, bezosjećajni ubojica, ljudožder koji jede sve na što naiđe na svom putu- to je slika koja se razvila u ljudskoj svijesti posljednjih desetljeća prvenstveno zahvaljujući filmskoj industriji. Počevši sa Spielbergovim filmom «Ralje», preko «Dubine» i zadnjeg Harlinova filma «Deep blue», takva slika o morskim psima se razvijala sve više i jače. Istina je kao i uvijek potpuno drugačija: od oko 370 vrsta morskih pasa danas poznatih, samo nekoliko ih se može svrstati u stereotip «Ralja». Većina morskih pasa je daleko od takve slike i to su uglavnom bezopasna morska bića različitih oblika, načina života i hranidbenih navika.

Na svu sreću izgleda da je slika o morskom monstrumu ograničena samo na «zapadnu civilizaciju» koja je i najviše pod utjecajem medija. Ostale civilizacije morske pse vide u posve drugačijem svijetlu. Tako npr. stanovnici otoka u Južnom Pacifiku morske pse u svojim religijama i mitologiji doživljavaju u raznim ulogama koje variraju od božanstva do duhova zaštitnika. U prastarim ceremonijama ovih otočkih naroda bila su poznata i ljudska žrtvovanja pred spomenicima ili oltarima posvećenim morskim psima.

Na Solomonskim otocima i danas postoji vjerovanje da morski psi žive u svetim špiljama koje su ispunjene posvećenim oltarima. U Vijetnamu pokraj napuštenih topovskih gnijezda i uništenih tenkova uz morske obale stoje i kameni hramovi posvećeni najvećoj živućoj ribi- kitopsini, Ca Ong, jer se vjeruje da ta vrsta morskog psa štiti ljude i čuva obalu.

Image Hosted by ImageShack.us

Na Havajima je ubijanje morskih pasa zabranjeno jer se vjeruje da su ta bića u stvari reinkarnirani preci stanovnika tih otoka. Rođeni Havajci vjeruju da Kama-Hoa-Lii, kralj morskih pasa, živi u vodama Honolulu luke, dok kraljica morskih pasa, Oahu, živi uz dno istog područja. Legenda govori da se Kama-Hoa-Lii zaljubio u predivnu djevojku zvanu Kalei, koju je vidio dok je plivala. S obzirom da je kao kralj imao magične moći, pretvorio se u čovjeka i sa Kalei dobio sina kojeg su nazvali Nanaue. Rođenjem, Nanaue je na leđima imao madež u obliku usta morskog psa, pa je kralj dekretom odredio da se njegovom sinu ne daje mesa ni pod koju cijenu. Ipak ta zapovijed je bila narušena, čime se Nanaue, osjetivši meso, pretvorio u morskog psa, i u želji da zadovolji svoju novootkrivenu glad za mesom počeo napadati stanovnike otoka. Na kraju je ipak uhvaćen i ubijen, a tijelo mu je pokopano na dijelu zemlje koji se i dan danas zove Shark Hill (Brdo morskog psa).

Afrička plemena u morskim psima vide duhove koji ih mogu upozoriti na opasnost i time ih zaštititi. Ipak, ako im se ne oda potrebno poštovanje duhovi morskih pasa se preobraćuju iz dobrih u zle te donose nesreću. Afrička plemena, kao i Indijanci sjeverozapadnog Pacifika, i danas u svojim svetkovinama koriste obredne maske sa oblicima morskih pasa.

Image Hosted by ImageShack.us


Kineski pomorci su dugo vjerovali da morski psi mogu osjetiti smrt na brodu te ih tako slijediti sve dok tijelo umrlog ne bi bilo bačeno u more. Poznato je da su tijekom devetnaestog stoljeća, mnoge kineske obitelji koje su se doselile u Kaliforniju potrošile znatne količine novca da bi umrle pripadnike obitelji transportirali u rodnu Kinu gdje bi ih pokopali. Pomorci koji su plovili tim brodovima kleli su se da su ih morski psi danima slijedili točno znajući što se nalazi na tim brodovima.

Nama u zapadnoj kulturi ovakva vjerovanja izgledaju zanimljiva i zabavna, a te kulture primitivne, ne razmišljajući da su naši pogledi i vjerovanja isto tako primitivna i puna praznovjerja. Pomorci iz Evrope su veoma često zabijali repove morskih pasa na bokove svojih brodova radi dobre sreće. Engleska riječ za morskog psa- «shark» također ima osnovu u starim i pogrešnim predrasudama. Tako se etimološki korijeni te riječi mogu naći u starogermanskoj riječi «shurke», što znači nasilnik, kao i u anglosaksonskoj «sceron»- sječi, kidati. Oni koje bolje poznaju engleski jezik sigurno su i upoznati sa složenicama izvedenim iz riječi shark kao što su «loan shark», «card shark» i «pool shark»- sve sa negativnim prizvukom. Danas, kao što smo i rekli, situacija nije ništa bolja, već bi se moglo reći da je i pogoršana. Utjecaj filmske industrije je doveo do toga da se morskih pasa boje svi, iako ih velika većina ljudi nikad neće vidjeti niti na ribarskim tržnicama, oderane i pripremljene za jelo, a kamoli uživo negdje u moru. (slika great white!)

Image Hosted by ImageShack.us


Situacija u našoj državi ne razlikuje se od situacije u ostalim državama «zapadne civilizacije». Do skoro kraja pedesetih godina prošlog stoljeća u bivšoj državi isplaćivala se nagrada za ulovljene morske pse. 1956. godine to je na svu sreću ukinuto, ali razlog prestajanju isplaćivanja takve nagrade nije bila iznenadno razvijena svijest o pogubnosti takve odluke, već nešto mnogo prozaičnije- nedostatak novca u budžetu.

Danas, generacije ljudi koji su vidjeli «Ralje» sve morske pse doživljavaju kroz prizmu velike bijele psine: čudovišnog ljudoždera iz morskih dubina. Tako je i autor ovih redaka nebrojeno puta doživio da nekakva peraja koja siječe morsku površinu bude pripisana velikoj bijeloj psini. Zanimljivo je i to da taj morski pas prvi dan bude dug oko 1,5 metra, dok treći dan već naraste na dužinu od 5 metara. Na kraju se ispostavi da ne samo da nije bila riječ o velikoj bijeloj psini, nego se nije radilo ni o morskom psu uopće, već najčešće o tuni, bucnju ili dupinu. Ali kao što naš narod i kaže, a u slučaju morskih pasa se to veoma često može primijeniti: u strahu su velike oči.

Image Hosted by ImageShack.us

Nažalost, posljedice takve percepcije nisu samo blage psihičke traume ili nove ribarske («lovačke») priče, već i nešto mnogo gore. U skladu sa raširenim mišljenjem da je svaki morski pas veći od jednog metra- velika bijela krvožedna psina, za koju vrijedi ona stara, donekle izmijenjena rečenica: «samo mrtav morski pas je dobar morski pas», svi morski psi, a naročito oni veliki, su stalno ugroženi. To se naročito odnosi na gorostasnu psinu, bezopasnog pripadnika svoje vrste, koja se hrani isključivo zooplanktonom, a u posljednjih se nekoliko godina često pojavljuje u Jadranu, a radi svoje veličine (i do 12 metara dužine) često je zamjenjuju sa velikom bijelom psinom. Poznat je slučaj organiziranja prave potjere sa automatskim oružjem u sjevernom Jadranu s ciljem da se ubije to «čudovište», što se na sreću nije desilo, pri čemu je i Vaš autor imao mali doprinos objašnjavanjem o kojoj je vrsti zapravo riječ.

Kad smo već kod velike bijele psine, o kojoj će biti više riječi u nekom od sljedećih nastavaka, za informaciju treba reći da ta je ta vrsta u našem dijelu Jadrana zadnji put zabilježena davne 1974. godine. To znači da se kod nas možete kupati bez ikakvih bojazni jer, s obzirom na teško stanje i ugroženost svih morskih pasa, naročito velikih, teško da će više u naš dio Jadrana zalutati jedan od već rijetkih primjeraka te vrste u svijetu.

O statusu morskih pasa, kako u svijetu, tako i kod nas nešto više u sljedećim nastavcima, a ovaj uvod bi završio sa iskazivanjem moje želje da će Vam ova rubrika približiti svijet tih divnih stvorenja i time barem donekle promijeniti pogrešno razvijenu sliku o, barem meni, najljepšim bićima mora a tako i cijelog našeg plavog planeta.

Image Hosted by ImageShack.us



UGROŽENOST MORSKIH PASA U SVIJETU:

Karakteristike morskih pasa, kao što su biologija, dinamika populacija, procjene obimnosti, općenito nisu poznate za većinu vrsta koje pripadaju toj grupi morskih životinja, osim za jedan mali određeni broj najpoznatijih. Činjenica da većina morskih pasa pripada veoma migratornim vrstama koje se ne zadržavaju dugo u jednom području, prouzročila je veliki problem istraživačima morskih pasa u pokušaju da saznaju nešto više o njima. Štoviše, morski psi su u ribarstvu dugo vremena smatrani kao roba niske vrijednosti, pa se tako prikupljanju podataka o tim bićima i nije pridavala veća pažnja. Obavljena istraživanja su bila dosta ograničena, bez želje za cjelokupnim sagledavanjem situacije i položaja tih bića u moru kao svojoj pravoj okolini (ovdje moram napomenuti da su morski psi prisutni i u rijekama, pa čak i u jezerima, ali o tome nešto više u nekom od sljedećih nastavaka).

Situacija se u zadnjih dvadesetak godina veoma promjenila. Došlo je do izrazitog povećanja zanimanja i potražnje na svjetskom tržištu za raznim proizvodima od morskih pasa kao što su njihove peraje i hrskavica. Uz dodatnu potražnju za mesom morskih pasa došlo je do naglog razvoja kako gospodarskog tako i sportskog i rekreacijskog ribolova gdje su primarni ciljevi bili morski psi.

Image Hosted by ImageShack.us


U isto vrijeme pojačalo se zanimanje svjetske javnosti za biologiju i ekologiju morskih pasa, a također i opća zabrinutost stanjem njihovih resursa, za koje se pretpostavilo da su pod jakim pritiskom, a samim time i pred mogućim ugrožavanjem.

O biologiji morskih pasa nešto više sljedeći put, ali za potrebe ovog naslova bilo bi dobro napomenuti da se morski psi smatraju kao veoma jaki pripadnici tzv. K-vrsta. Pod K-vrste spadaju sve životinje koje imaju sljedeće karakteristike: spor rast, mali potencijal fekunditeta (mali broj potomaka), relativno kasno spolno sazrijevanje i dugotrajan život. Većinu vrsta morskih pasa krase upravo te karakteristike, koje su u korelaciji sa njihovom ulogom na vrhu hranidbenog lanca. Upravo ih te biološke osobnosti i njihov položaj predatora čine izrazito osjetljivima na bilo kakvo povećanje ribolovnog napora.

Dostupni podaci o ulovu morskih pasa se općenito smatraju ograničenim i upitnim. Iako postojeća statistika FAO-a predstavlja najopsežniju zbirku podataka koji se tiču svjetskog ribarstva (prema službenoj statistici FAO-a ukupan ulov riba, rakova i školjaka 1999.godine u svijetu iznosio je 126,2 miliona tona), iz nje nije moguće odrediti točan udio ulova morskih pasa u ukupnom svjetskom ulovu.

Image Hosted by ImageShack.us

Problemi vezani za točno određivanje su razni, od teškoća prilikom točne identifikacije vrsta do neprijavljivanja ulova. Neprijavljivanje ulova se posebno odnosi na one morske pse koji nisu bili glavni cilj ribolova već su ulovljeni kao svojevrsan dodatak (bycatch) ili su čak bačeni nazad u more. Također ulov ne uključuju podatke iz sportskog i rekreacijskog ribolova, a negdje čak niti iz obalnog ribolova koji se obavlja manjim ribolovnim alatima. U nekim zemljama, kao npr. u SAD-u, postotak ulovljenih morskih pasa u sportskom ribolovu je veoma velik,a u principu se ne prijavljuje. Nadalje neke zemlje kao što je npr. Kina, koja danas ima i najveći ulov riba i drugih morskih organizama u svijetu od oko 17 miliona tona na godinu, uopće ne prijavljuju ulov morskih pasa. Sve su to razlozi zašto se današnje brojke koje se odnose na ulov morskih pasa smatraju uvelike podcjenjenima i netočnima.

Od danas poznatih 479 vrsta morskih pasa oko 100 vrsta spada u komercijalne, tj. u vrste koje se love u gospodarskom ribolovu. FAO statistika prijavljuje samo 29 vrsta, i to od pojedinačnih pa sve do rodova ili grupa. FAO podaci se tvore od informacija koje se dobivaju od tijela zaduženih za ribarstvo svake pojedinačne zemlje članice. Nacionalni podaci po vrstama su veoma rijetki i općenito prisutni samo u onim zemljama gdje su neke vrste morskih pasa uključene u postojeće planove gospodarenje živim bogatstvima mora. Što se tiče naše zemlje, statistika za pojedinačne vrste ne postoji nego se sve vrste svode pod jednu grupu, što je slučaj i kod većine drugih zemalja u svijetu. Otprilike polovica prijavljenog ulova morskih pasa se svodi pod neidentificiranu kategoriju Elasmobranchii. Upravo ta kategorija u posljednje vrijeme bilježi i najveći rast ulova.

Image Hosted by ImageShack.us

S obzirom na već prije spomenute probleme, nije moguće točno odrediti udio prijavljenog ulova morskih pasa u ukupnom ulovu, ali na osnovu nekih saznanja postoje pretpostavke o skoro jednom milionu tona po godini. Ovdje se mora napomenuti da se to odnosi samo na prijavljene ulove po raznim kategorijama, pri čemu se uopće rijetko tko pokušava baviti pretpostavkama o veličini stvarnog ulova morskih pasa u svijetu (jedna od rijetkih pretpostavki iznosi brojku koja je dvostruko veća od prijavljene,tj. oko 2 miliona tona).

Da bi pojasnili uopće što znači određena masa ulova možemo dati primjer koji se odnosi na morske pse ulovljene plutajučim parangalima, gdje su glavni cilj ustvari različite vrste tuna i igluna. Prijavljeni ulov iznosi 232425 tona što u stvarnosti odgovara broju od 8283999 pojedinačnih primjeraka različitih vrsta morskih pasa.

Danas u svijetu postoje razni produkti napravljeni od mesa morskih pasa. Na tržištu se može naći svježe meso, smrznuto, dimljeno, kuhano-marinirano, osušeno, soljeno, a također i u obliku ribljih kolača za ljudsku prehranu. Peraje morskih pasa su omiljeni specijalitet naročito u azijskim zemljama (juha od peraje morskog psa). Morski psi se također koriste i za dobivanje ribljeg ulja, ribljeg brašna, hrane za kućne ljubimce, gnjojiva, a koža im ima primjenu u kožnoj industriji. Čeljust i zubi morskih pasa su veoma traženi suvenir i dio nakita, dok hrskavica morskih pasa ima veliku primjenu u farmaceutskoj industriji. Nadalje, morski psi su veoma cijenjena nagrada u tzv. velikom sportskom ribolovu (big game fishing).

Image Hosted by ImageShack.us


Od zemalja u svijetu prema prijavljenom ulovu prednjači Indija koja danas lovi 16,6 % ukupnog ulova morskih pasa. Nažalost i u toj državi statistika se svodi samo na jednu već prije spomenutu kategoriju bez jasne diferencijacije po pojedinačnim vrstama. Za Indijom po količini ulova slijede Indonezija, Pakistan, SAD, Tajvan, Meksiko i Japan.

Prema ribolovnim područjima najveći ulov se ostvaruje u Zapadnom Indijskom Oceanu, za kojim slijedi područje Zapadnog centralnog Pacifika i sjeveroistočnog Atlantika.

Morski psi se danas u svijetu najviše love parangalima, bilo plutajućim ili pridnenim, plutajućim mrežama (prvenstveno za tune i iglune), plivaricama i povlačnim mrežama (koćama).

Image Hosted by ImageShack.us

S obzirom na već spomenuti ulov i biološke i ekološke karakteristike, stručnjaci smatraju da je danas u svijetu od 100 komercijalnih vrsta 20 u opasnom položaju, tj. kritično ugroženo. Zato je nekoliko zemalja već uvelo određene mjere gospodarenja i zaštite nekih vrsta. Nažalost, broj tih zemalja je malen: Australija, Kanada, Novi Zeland i SAD (atlantska strana). Određena zaštita postoji i u Meksiku, Južnoj Africi, Brazilu, Filipinima i EU.

IUCN Crvena lista (Red list) ugroženih životinja dijeli morske pse na osnovu njihove razine iskorištavanja pa tako u kategoriju kritično ugroženih stavlja 6 vrsta, u kategoriju ugroženih 4 vrste, u kategoriju ranjivih 5 vrsta, u kategoriju ugroženih sa manjim rizikom 7 vrsta, dok u kategoriju sa nedovoljnom količinom informacija smješta 1 vrstu morskih pasa.

U prethodnom dijelu govorili smo o strahu kojeg izazivaju morski psi, pa smo pri tome spomenuli da je kao simbol straha najčešće označena velika bijela psina. Zadnjih godina, kao što smo rekli, mišljenje se mijenja pa je tako 1991. godine u Južnoj Africi, jednom od područja sa najvećom koncentracijom velikih bijelih psina na svijetu, zabranjeno ubijanje te vrste. Zabrana se proširila i na druge zemlje pa je tako 1994. veliku bijelu psinu zabranjeno ubijati i u Namibiji, Maldivima, Meksičkom zaljevu, Kaliforniji i atlantskoj obali SAD-a. 1997. godine zabrana je uvedena i u Australiji, a godinu kasnije i u vodama Brazila. Slična zabrana se uskoro očekuje i u Mediteranu.

Image Hosted by ImageShack.us


I druge veće vrste su potpale pod zaštitu pa je tako ubijanje gorostasne psine zabranjeno u vodama Velike Britanije, a kitopsina je zaštićena u vodama Filipina i zapadne Australije.
Što se tiče naše zemlje do 1954. godine postojala je nagrada za ubijanje većih vrsta morskih pasa, koja je na sreću tada ukinuta. Danas od strane autora ovog članka postoji inicijativa za zaštitu velike bijele i gorostasne psine. Prijedlog je službeno i objavljen pa se nadamo da će uskoro i te dvije vrste ući na listu zaštićenih vrsta u Jadranu, od strane Ministarstva zaštite okoliša. Na taj način bi se i naša zemlja uključila u popis zemalja koje su shvatile nužnost zaštite najvećih riba na ovom planetu bez čije bi uloge život i njegova raznolikost u moru bili uvelike promijenjeni i osiromašeni.


KLASIFIKACIJA MORSKIH PASA

Skelet morskih pasa nije izgrađen od kostiju kao što je to slučaj kod svih ostalih riba, već od hrskavice koja u sebi ne sadrži kalcij. S obzirom da se hrskavica brzo raspada, njihovi se fosilni ostaci odnose samo na zube i šipčice peraja. Najraniji dokazi o precima morskih pasa datiraju još iz vremena od 350-400 miliona godina prije naše ere. Današnje porodice morskih pasa razvile su se prije 100 miliona godina i od onda se u suštini nisu mnogo mijenjale, pa se zato danas morski psi i zovu «živim fosilima». Fosilna vrsta koja je danas možda i najpoznatija je Carcharodon megalodon.

Image Hosted by ImageShack.us

Ovaj izravni predak današnje velike bijele psine živio je u vrijeme tercijara - prije 10-70 miliona godina. Na osnovu veličine zuba koji su pronađeni, znanstvenici su pokušali odrediti njegovu veličinu, koja se, s obzirom na različite veličine zuba koje su bile dostupne, kreće od 15 m dužine i 3,5 tone težine pa sve do 40-ak m dužine. Oni koje bi željeli znati nešto više o ovoj vrst imat će tu priliku u nekom od sljedećih nastavaka.

Danas je u svijetu poznato više od 400 različitih vrsta morskih pasa. Taj broj još nije konačan jer se stalno otkrivaju neke nove vrste koje razbijaju uobičajene stereotipe o biološkim i ekološkim osobinama morskih pasa. Morski psi su između sebe veoma različiti pa samo što se tiče veličine imamo vrste kao što je kitopsina (već spomenuta u prijašnjim nastavcima) čija se veličina kreće i do 18 m, dok nasuprot njoj imamo primjer psa pigmeja (Squaliolus laticaudus) koji je velik samo 22-25 cm .

Image Hosted by ImageShack.us


Kod nas u Jadranu zabilježeno je 30 vrsta od kojih su neke stalno prisutne, dok su neke samo povremeni gosti našeg mora. Također i kod nas imamo veoma različitih vrsta, koje se kreću od mačke bljedice sa svojih 40-50 cm dužine pa sve do, sve češćeg stanovnika našeg mora, gorostasne psine sa svojih desetak metara dužine.

Morski psi su kao i sve ostale ribe, radi lakše identifikacije, na osnovu nekih svojih karakteristika, smješteni u određene grupe. Morski psi zajedno sa ražama i još nekim vrstama riba spadaju u hrskavične ribe, kojima samo ime govori da se radi o vrstama čiji je skelet izgrađen od hrskavice - njihova najvažnija zajednička osobina. Na osnovu ostalih karakteristika podijeljeni su u redove, koji imaju jednu ili više porodica, unutar kojih može biti jedna ili mnogo više vrsta.

U sljedećem pregledu svih porodica, unutar zagrada, hrvatskim imenima navedene su vrste koje su zabilježene u Jadranu, dok su kod onih porodica koje nisu prisutne u našem moru navedena engleska imena:


Nadred Selachii


Red Hexanchiformes
Porodica Hexanchidae (volonja sivac i pepeljak)
Porodica Chlamydoselachidae (frilled sharks)

Image Hosted by ImageShack.us

Red Squaliformes
Porodica Squalidae (kostelji - 5 vrsta)
Porodica Echinorhinidae (pas zvjezdaš)
Porodica Oxynotidae (pas prasac)

Red Pristiophoriformes
Porodica Pristiophoridae (pilan)

Image Hosted by ImageShack.us

Red Squatiniformes
Porodica Squatinidae (sklat sivac i žutan)


Red Heterodontiformes
Porodica Heterodontidae (horn sharks)

Image Hosted by ImageShack.us

Red Orectolobiformes
Porodica Orectolobidae (wobbegong sharks)
Porodica Ginglymostomatidae (nurse sharks)
Porodica Rhincodontidae (whale shark)
Porodica Parascylliidae (collared carpet sharks)
Porodica Brachaeluridae (blind sharks)
Porodica Hemiscylliidae (bamboo sharks)
Porodica Stegostomatidae (zebra sharks)

Image Hosted by ImageShack.us
Image Hosted by ImageShack.us

Red Lamniformes
Porodica Odontaspididae (psina zmijozuba ružićasta i sivka)
Porodica Mitsukurinidae (goblin shark) slika Mitsukurina owstoni
Porodica Lamnidae (psina atlantska, velika bijela i dugonosa)
Porodica Cetorhinidae (gorostasna psina)
Porodica Alopiidae (pas sabljaš-lisica)
Porodica Pseudocarchariidae (crocodile sharks)
Porodica Megachasmidae (megamouth shark

Image Hosted by ImageShack.us

Red Carcharhiniformes
Porodica Scyliorhinidae (mačka bljedica, mrkulja i crnouska)
Porodica Proscylliidae (ribbontail catsharks)
Porodica Psoudotriakidae (false catsharks)
Porodica Leptocharildae (barbeled houndsharks)
Porodica Triakidae (butor, glušac, čukov i piknjavac)
Porodica Hemigaleidae (weasel sharks)
Porodica Carcharhinidae (modrulj i trupan)
Porodica Sphyrnidae (mlat i bat)

NEKE BIOLOŠKE KARAKTERISTIKE MORSKIH PASA

Kao što je već i prije spomenuto morski psi spadaju u hrskavične ribe, tj. u one ribe koje nemaju kosti već hrskavicu. To na prvi pogled izgleda kao problem jer nam je poznato da upravo kostur osigurava i pruža potporu mišićima. Za razliku od riba sa kostima, kod morskih pasa ta potpora se temelji na njihovoj koži. S vanjske strane koža morskih pasa je izgrađena od tisuća plakoidnih ljuski u obliku malih zubića. Nekad se, s obzirom na svoje karakteristike, ta koža primjenjivala tamo gdje se danas koristi brusni papir. Unutrašnja strana kože se sastoji od debelog sloja (mreže) vlakana izgrađenih od jedne vrste proteina - kolagena. Ova mreža kolagenskih vlakana (jakih ali i elastičnih) tvori jednu vrstu «korzeta» na kojem su pričvrščeni mišići za plivanje. Na taj način, ovakva koža u obliku tvrdog oklopa funkcionira kao vanjski skelet. S mehaničke točke gledišta, direktno spajanje mišića na vanjski skelet je veoma efikasno rješenje, koje ima za posljedicu mali utrošak mišićne energije. To je ujedno i odgovor na pitanje kako i sasvim mali račić može prouzrokovati neproporcionalno veliku bol svojim uštipom.

Image Hosted by ImageShack.us


Prednost imanja skeleta izgrađenog uglavnom od hrskavice jest i smanjena tjelesna težina. Iako je hrskavica također tvrda, za razliku od kosti ima upola manju težinu. Usljed toga, tijelo morskih pasa ima relativno malu gustoću, pa je time i tjelesna težina uvelike smanjena. Posljedica toga je zahtjev za manjim utroškom energije koja se troši na plivanje kroz vodu. S obzirom da morski psi nemaju plivajući mjehur, organ kojeg ima većina riba a služi im između ostalog i za održavanje neutralne plovnosti, većinom su ovisni o dinamičkom dizanju tj. moraju se ponašati slično zračnoj jedrilici ili paraglideru. Što se manje energije potroši na izbjegavanje tonjenja, više je ostaje za postizavanje što veće horizontalne brzine (propulzija). Tako, imajući lagani skelet, morski psi reduciraju energiju potrebnu za plivanje, a oslanjanjem na tvrdi «vanjski skelet» napravljen od kože, povećavaju efikasnost mišićnih kontrakcija tijekom plivanja, bez prave potrebe za tjelesnom potporom u obliku kostura.

S obzirom da nemaju kosti koje su nužne za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca, kao što je to slučaj kod svih ostalih kralježnjaka, vjerovatno će se netko upitati na koji način se proizvode crvena krvna zrnca kod morskih pasa. Kod većine hrskavičnih riba (morski psi i raže) glavni organ za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca je slezena, dok je kod nekih vrsta ustanovljeno da za tu svrhu postoji i tzv. Leydigov organ (po njemačkom histologu koji ga je prvi opisao 1857. godine). Taj organ može biti poprilično velik kod onih vrsta koje ga imaju: tako je kod jednog psa volonje (Hexanchus griseus) od 1,8 m dužine izmjerena težina organa iznosila cijelih 1,6 kg. Leydigov organ se nalazi samo kod morskih pasa i raža i biolozi ga otkrivaju kod sve većeg broja vrsta

Image Hosted by ImageShack.us

Iako im je, usljed hrskavičnog skeleta, tjelesna težina smanjena, kod većih primjeraka morskih pasa ni to ne bi bilo dovoljno za održavanje u stupcu mora. Slično kao i kod velikih aviona, veliki morski psi bi morali imati ogromne prsne peraje kojima bi se održavali na određenoj dubini. Zbog toga veliki morski psi imaju ogromnu jetru koja se sastoji od «laganih» masti i ugljikohidrata koji velikim morskim psima daju prijeko potrebnu dodatnu plovnost. Jetra velikih morskih pasa može doseći veliku težinu i sadržavati ogromne količine ulja. Gorostasna psina (Cetorhinus maximus), koja se sreće i u našem moru, može imati jetru koja čini 20-25 % ukupne tjelesne težine. Tako je npr. samo iz jednog primjerka dugog 8,8 metara iz jetre dobiveno 2270 litara ulja. Ulje iz jetre je bilo i jedan od glavnih razloga zbog kojeg su lovili tu vrstu i skoro je doveli do istrebljenja.

Kad već cijelo vrijeme govorimo o plivajućim karakteristikama morskih pasa bio bi red i da navedemo maksimalne brzine koje oni mogu postići. Dugonosa psina (Isurus oxyrinchus) se smatra najbržim morskim psom, što je i normalno znamo li da glavnu hranu ove vrste čine tune, igluni i dupini. Iako je teško izmjeriti njihovu brzinu, naročito kad se zna da je to veoma teško ili bolje recimo nemoguće postići u labaratorijskim uvjetima, pouzdano se zna da mogu postići barem 50 km/h. Neki podaci su i veći tako da postoje «izmjerene» brzine i od 72 km/h. Čak ni ta brzina nije najveća jer je prijavljeno da je jedan primjerak dugonose psine prilikom napada na mamac postigao brzinu i od 110 km/h. Veliki je broj stručnjaka izrazio sumnju u točnost tog podatka, ali s druge strane stoji činjenica da još nitko nije točno izmjerio brzine dugonose psine prilikom napada na plijen. Također, ako se uzme u obzir činjenica da je iglun, kao najbrža riba sa izmjerenom brzinom od 110 km/h, ne jednom nađen u želucu dugonose psine, prostora za vjerovanje u tako ekstremne brzine te vrste zasigurno ima.

Image Hosted by ImageShack.us


Spomenimo i brzinu velike bijele psine za koju se smatra da prilikom napada može postići od 40 do 56 km/h. To možda izgleda sporo uspoređujući tu brzinu sa brzinom dugonose psine, ali ako to usporedite sa brzinom plivanja čovjeka u vodi, shvatite da je to otprilike desetak puta brže od brzine plivanja prosječnog plivača, čime vjerovatno vaš početni plan bježanja od velike bijele pada u vodu.

Osjetilo mirisa kod morskih pasa je već prešlo u legendu. Za razliku od mnogih drugih legendi koje u sebi sadrže vrlo malo ili čak ništa od istine, u ovom slučaju je stvarnost možda i umanjena. Morski psi, takoreći mogu osjetiti miris bilo čega sa veoma velikih udaljenosti: tako je npr. ustanovljeno da morski psi mogu osjetiti miris ekstremno male količine nekakve kemikalije i sa više od 400 m udaljenosti. Također je ustanovljeno da mogu osjetiti i jednu kap krvi otopljenu u milion kapi vode (100 litara).

Image Hosted by ImageShack.us

Način na koji oni to postižu je slijedeći. Sa donje strane glave, nalazi se par nosnica (kapsula) koje u sebi sadrže tkivo kemijski osjetljivo. Struja vode ulazi u nosnice u kojima se nalazi mirisni (oflaktorni) epitel. Taj epitel se nalazi u obliku sferičnog organa koji se sastoji od velikog broja tzv. Schneiderovih lamela, kojima je svrha povećavanje površine za kemijski osjetilno tkivo unutar relativno malog prostora. Voda koja prolazi kroz nosnice u sebi sadrži i male uzorke raznih otopljenih kemikalija koje dolaze u dodir sa mirisnim epitelom u kojem postoji veliki broj kemijski osjetljivih stanica receptora. Svaka kemikalija ima svoj određeni «oblik» koji se u odnosu na određenu stanicu receptora odnosi kao ključ prema bravi. Kemikalija stimulira određenu električnu promjenu unutar stanice receptora koja se nervnim sustavom prenosi do mozga gdje se prepoznaje kao miris. Osjetilni organ kod morskih pasa je tako razvijen da oni mogu osjetiti koja nosnica, lijeva ili desna, prima jači «signal» i na osnovu toga krenuti prema mjestu izvora.

Zadnja istraživanja su otkrila i nove sposobnosti morskih pasa koje su zbilja zadivljujuće: ustanovljeno je da psina bjeloperajna (Carcharinus longimanus) može na morskoj površini unutar svojih osjetilnih organa uzeti i zračne mjehuriće koji u sebi također sadrže određene kemikalije (kao što su neka ulja koja ukazuje na neke potencijalne izvore hrane). Na taj način ova vrsta može detektirati hranu i preko zraka, a ne samo unutar vodenog stupca, što na sposobnosti osjetilnih organa morskih pasa baca jednu sasvim novu dimenziju. (psina bjeloperajna)

Na kraju moramo napomenuti da nosnice kod morskih pasa nemaju istu funkciju kao i kod ljudi: morski psi dišu preko škrga, a ne kao i mi kroz nosnice. Čak štoviše, njihove nosnice nisu ni spojene sa ustima, već se, kao što smo i prije spomenuli, nastavljaju na nervni sustav.
Na kraju moramo napomenuti da nosnice kod morskih pasa nemaju istu funkciju kao i kod ljudi: morski psi dišu preko škrga, a ne kao i mi kroz nosnice. Čak štoviše, njihove nosnice nisu ni spojene sa ustima, već se, kao što smo i prije spomenuli, nastavljaju na nervni sustav.

Image Hosted by ImageShack.us


- 10:08 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (36) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

08.07.2006., subota

ĆINĆILE


Image Hosted by ImageShack.us


Opis

Činčile su glodari iz familije viskaža.To su noćne životinje veličine vjeverice, a zbog velikog repa dosta im nalikuju. Krzno po leđima je tamno sivo, a po stomaku bijelo. Takođe se uzgajaju druge vrste činčila: bijele, crne i bežboje(mutanti) no najvise se uzgajaju i u krznarskoj industrijikoriste pomenute sive činčile tipa "standard". Činčile su krotke životinje bez neprijatnog mirisa. Poznato je i da dosti?u starost i do dvadeset godina. Cijena uzgojene životinje zavisi od cijene krzna na tržižtu. Općenito važeće je međunarodno pravilo:životinja za uzgoj (raspoldna životinja) ima deset do šesnaest puta veću cijenu od životinja za krzno.

Image Hosted by ImageShack.us

Uzgoj

Prostor za uzgoj činčila mora biti potpuno suv, zatvoren, miran, topao i provjetren. Temperatura neka ne bude nža od 14, a neka ne prelazi 30 stepeni celzijusa.Jednu familiju sačinjava 5-6 ženki i jedan mužijak. ženke su u procesu uzgoja izdvojene u dvostrukim kavezima veličine 40X80X50 centimetara, koji se stavljaju jedan pored drugog. Mužiak nema svog kaveza pa se kroz oseban prolaz(tunel) kreće od kaveza do kaveza. Tako su mu na raspolaganju sve ženke u toj familiji. životinje se dakle razmnožavaju poligamo, a ne u parovima.

Image Hosted by ImageShack.us

Činčile su čiste životinje i vole čisto. Rasplodne životinje je najbolje držati na strugotini koji jedno nedeljno mjenjemao. Da bi krzno postiglo kvalitet, životinje se moraju jednom dnevno kupati u pjesku. Prostorije za uzgoj mogu biti u zgradama, garažama,podrumima, barakama i župama! Bitno je samo da su prostorije čiste, a povremeno ih treba dezinfikovati. Dobar rad pri uzgoju uvijek je nagrađen.

Osnove uzgoja:

Image Hosted by ImageShack.us

Činčile polno sazrijevaju poslije četvrtog mjeseca, a pare se u sedmom mjesecu. Uzgoj se odvija, kako je već rečeno, poligamo. 111 dana nakon oplodnje ženka okoti jedno do petero mladunčadi. Odmah nakon koćenja mužijak može oploditi ženku koja stoga može da koti i tri puta godišnje. Mužijaci su dobri očevi i od prvih danazajedno sa ženkom brinu o potomcima. Mladunci su veoma dobro razvijeni, rađaju se otvorenih očiju i obrasli dlakom. Veoma su otporni i sa njima u uzgoju nema problema. Kod pravilnog uzgoja mladi brzo napreduju. Do osme nedelje starosti držimo ih kod majke, a najkasnije poslije trećeg mjeseca treba ih izvojiti u sopstvene kaveze, kako ne bi došlo do neželjenog parenja i oštećenje krzna. Nakon osam mjeseci mladunvi postaju zrele životinje. Od najkvalitetnijih životinja se uz našu pomoć formiraju nove familije i tako povećavaju kapaciteti sopstvenih farmi. Činčile se u rasplodu koriste do starosti oko osam godina.

Hranjenje

Image Hosted by ImageShack.us

Hranjenje se izvodi veoma jednostavno: jednom dnevno(uvijek svakoj životinji se daje oko 20 grama(supena kažika) briketa. Svakodnevno im treba davati ćistu vodu. Mladunčad poslije perioda sisanja jede istu hranu kao i odrasle životinje. Troskovi ishrane po jednoj ili više se oko 5 EURA. Dnevni posao oko uzgoja i hranjenja 200 životinja oduzima dnevno oko jedan i u većnjem periodu.


Bolesti:

Ako činčile pravilno hranimo i uzgajamo, možda će zvučiti nevjerovatno, one uopšte nisu osjetljive na bolest. Kod njih nisu poznate zarazne bolesti, a inače su izuzetno žilave, otporne i regerativne životinje.

Image Hosted by ImageShack.us

Krzno:

Krzno ćinćile je izuzetno gusto i lagano. Iz jedne vlasne pore izrasta, zavisno od zrelosti životinje, 20-60 dlaka, a krzno postaje zrelo u razdoblju od sedam do devet mjeseci. Zrelost krzna ne zavisi od godi?žšnjeg doba i obnavlja se svaka četiriri mjeseca, to je velika prednost na odnosu na druke krznare.

Image Hosted by ImageShack.us


- 12:00 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (40) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

06.07.2006., četvrtak

LAVOVI


Image Hosted by ImageShack.us


Lav (Panthera leo) je životinjska vrsta iz porodice mačaka. Za razliku od drugih mačaka, lavovi žive u čoporima. Lako ga je prepoznati po grivi koju imaju mužjaci, a danas žive u Africi kao i u nekim područjima Azije.

OBILJEŽJA:

Nakon tigra, lav je sljedeći na ljestvici veličine mačaka, pa to znači da je najveća kopnena zvijer Afrike. Lav je od njuške do početka repa dugačak oko 180 cm, u ramenima doseže visinu od 120 cm a rep mu je dug 1 m. Odrasli mužjak teži prosječno oko 225 kg. Ženke su sa 160 cm dugim trupom (zajedno s glavom) visinom u ramenima od 100 cm i 85 cm dugačkim repom i težinom od 150 kg značajno nježnije građe od mužjaka. Najkrupniji lavovi žive na jugu Afrike, a najmanji u Aziji.

Lavovi imaju kratko, žuto-zlatno do tamno smeđe krzno, a mužjaci osim toga i gustu i dugačku grivu koja je najčešće tamnosmeđa, ali može biti svijetlo- ili crvenosmeđa. Griva počinje od obraza i širi se niz vrat do preko ramena, ali samo rijetko i preko prsiju i trbuha. Njena svrha je vjerojatno da životinja djeluje veće i zastrašujuće u odnosu na prehrambene konkurente. Praktična korist od grive bi mogla biti zaštita od udaraca pandži drugog lava u konkurentskoj borbi. Osim toga, istraživanja na terenu su dokazala, da mužjaci s vrlo tamnom i velikom grivom imaju veće izglede da osvoje ženku. Azijski lavovi imaju puno manje izraženu grivu nego afrički. Mladi lavovi ju uopće nemaju. Potrebno je čitavih pet godina da se griva kod lava razvije do pune mjere.
Osim toga, upadljiv je i crni čuperak na vrhu repa, u kojem se zapravo nalazi zakržljali kralježak.

Image Hosted by ImageShack.us

Mladi lavovi imaju po tijelu pjege koje do godine dana starosti izbiljede. U rijetkim slučajeva se zna dogoditi, da pjege ostanu vidljive i kod odraslih lavova, ali one su uvijek neupadljive, vidljive samo iz neposredne blizine.

Kao i kod tigrova, i kod lavova se može povremeno dogoditi leucizam; to znači, da se može dogoditi da se pojavi neki lav s bijelim krznom. To, međutim, nisu albini, jer nemaju za pojavu albinizma tipične crvene oči. Bijela boja krzna se nasljeđuje recesivnim genom. Kako su bijeli lavovi upadljivi i potencijalna lovina ih lakše uočava, njima je preživljavanje puno teže. Osim toga, postoje i izviješća o uslijed melanizma potpuno crnim lavovima, ali o njihovom stvarnom postojanju nema dokaza. Međutim, kod drugih velikih mačaka, jaguara, leoparda i pume su crni primjerci opće poznati.


RASPROSTRANJENOST:

Prvobitno je prostor na kojem su živjeli lavovi obuhvaćao, osim Afrike, južnu Europu kao i prednju Aziju i Indiju. U razdoblju ledenog doba su u srednjoj Europi kao i u Sjevernoj Americi živjele podvrste Panthera leo fossilis i Panthera leo spelaea (spiljski lav). Međutim, tu je nestao s povlačenjem leda. Najstariji i najveći lavovi su lovili Europom prije više od 500.000 godina u okolini Wiesbadena u Hessenu i pored Heidelberga u Baden-Württembergu. Ti su primjerci bili gotovo jednako veliki poput najvećih lavova u povijesti Zemlje koji su živjeli u Kaliforniji prije 12.000 godina s rekodrnom veličinom od maksimalnih 3,60 m (dužina tijela 2,40 m, dužina repa oko 1,20 m). U srednjoj Europi izumrli su prije više od 12.000 godina.

Postoje brojni zapisi antičkih suvremenika (n.pr. Herodot i Aristotel), da su u njihovo vrijeme na Balkanu još živjeli lavovi. Pretpostavlja se, da su lavovi u Europi izumrli negde u 1. stoljeću naše ere zbog posljedica ljudskih aktivnosti.

Image Hosted by ImageShack.us


Danas, prostor na kojem žive lavovi je uglavnom ograničen na područje južno od Sahare. Sjeverno od Sahare vrsta je izumrla negdje oko 1940-ih godina, a jednako tako je i azijska populacija lavova tijekom 20. stoljeća gotovo potpuno iskorijenjena. Održao se jedan mali ostatak vrste u Nacionalnom parku Gir u Gudžaratu u Indiji.

Ranije su lavovi živjeli u svim okolišima osim u šumama. Područja na kojima danas žive lavovi su vrlo smanjena. Okoliš koji lavovima najviše odgovara je savana. Međutim, oni žive i u sušnim šumama i u polupustinjama, dok ih u pustinjama i kišnim šumama uopće nema.


SOCIJALNO PONAŠANJE:

Za razliku od drugih, uglavnom samotnjačkih, velikih mačaka, lavovi žive u čoporu. On se satoji prije svega od ženki koje su međusobno sve u srodstvu. Veličina područja koje je "njihovo" kao i količina potencijalne lovine određuju veličinu čopora koji može imati od 3 do 30 pripadnika. U čoporu su, najčešće, od jednog do tri odrasla mužjaka koji su hijerarhijski nadređeni ženkama. Područje čopora može biti veliko od 20 do 400 km˛. Njegove "granice" se obilježavaju izmetom i urinom, a i glasnom rikom, koja konkurentima daje do znanja da je područje zauzeto.

Mladi mužjaci ostaju u čoporu dvije, eventualno tri godine, dok ne dosegnu spolnu zrelost. Nakon toga, čopor ih otjera.

Image Hosted by ImageShack.us


Nakon protjerivanja iz čopora u kojem je rođen, mladi mužjak najčešće godinama skita i obično se pridruži drugim mužjacima koji isto tako skitaju. Pri tome veza između mužjaka koji mogu ali i ne moraju biti u srodstvu postaje vrlo snažna. Ovakvi nomadi prelaze velike udaljenosti i pri tome ne poštuju granice područja drugih čopora, ali sami ne zasnivaju svoje područje. Kako lavovi kao pojedinci nemaju baš uspjeha u lovu, najčešće se hrane strvinom koju otmu drugim uspješnim lovcima.

Ako takav "nomad" u svojim lutanjima naiđe na čopor koji predvodi neki stari ili slab mužjak, dolazi do borbe između njih. Te su borbe u pravilu nemilosrdne, i u krajnjem slučaju mogu završiti i smrću jednog od rivala. Ako stari vođa čopora izgubi borbu, sad on dalje živi samotnjački, a često i ugine od posljedica borbe.

Ako iz borbe novi mužjak izađe kao pobjednik, u pravilu dolazi do infanticida, što znači da ubije svu mladunčad svog prethodnika u čoporu. Time postiže, da se ženke vrlo brzo nakon gubitka mladunaca ponovo tjeraju. Suprotno mužjacima, ženke provode čitav svoj život u čoporu u kojem su se okotile, što znači da su ženke jednog čopora sve u međusobnom srodstvu.


RAZMNOŽAVANJE:

Image Hosted by ImageShack.us

Lavovi dosežu socijalnu zrelost s dvije do tri godine, a fiziološku sa 18 mjeseci. Da bi utvrdio da li je ženka spremna za parenje, mužjak lava koristi Jakobsonov organ. Tijekom tog procesa, mužjak zadigne gornju usnu, lagano otvori usta i intenzivno udiše zrak kako bi što bolje mogao odrediti osobine mirisa ženke.

Lavlja mladunčadI ako ima položaj na vrhu ljestvice čopora, mužjak se može pariti sa ženkom samo uz njen pristanak. Ona svoju spremnost pokazuje na način, da legne trbuhom na zemlju i savije rep u stranu. Za vrijeme kopulacije mužjak zubima drži ženku za šiju. Zbog tog ugriza u šiju ženka je instinktivno potpuno mirna. Ako ženka pristaje na kopulaciju, oni se pare svakih oko 20 minuta, a kopulacija traje tridesetak sekundi. Nakon oko pet dana, prestaje spremnost ženke za parenje. Prema spremnosti ženke na parenje, promatrač može procijeniti mužjakov položaj u čoporu i pretpostaviti vjerojatnoću da ga uskoro smijeni drugi mužjak na mjestu vođe.

Nakon razdoblja skotnosti od oko četiri mjeseca, lavica se sklanja iz čopora i na skrivenom mjestu koti do četiri slijepa mladunca, teške oko 1,5 kg i velike oko 50 cm. Mladunci ostaju u skrovištu šest do osam tjedana i za to vrijeme samo majka brine o njima. Ako je skrovište postrani od lovišta čopora, ženka lovi sama. Pri tome se može dogoditi, da mladunci i do 48 sati ostanu sami u skrovištu. U tom su razdoblju mladunci vrlo ugroženi, posebno od hijena, ali i drugih grabežljivaca. Po isteku najviše osam tjedana, majka odvodi mladunce do čopora, i vrlo rijetko pri tome može biti problema s prihvaćanjem mladunaca od strane čopora.

Image Hosted by ImageShack.us

Od trenutka dolaska u čopor, mladunci više ne sišu samo svoju majku, sve lavice koje trenutno doje dozvoljavaju svim mladuncima u čoporu sisanje. S oko šest mjeseci mladunčad se odvikava od sisanja, ali ostaje uz majku još oko dvije godine.

Očekivani životni vijek lavova je od četrnaest do dvadeset godina. Ali u pravilu samo ženke doživljavaju tu starost. Mužjaci puno ranije bivaju protjerani sa svog položaja vođe čopora od mlađih mužjaka, ne nalaze novi čopor i često uginu od gladi. Vrlo često u prirodi ne žive duže od sedam godina. Međutim u zoološkim vrtovima su zabilježeni slučajevi da su mužjaci doživjeli i 34 godine.


PREHRANA:

Žrtve lavova su najčešće mlade ili bolesne životinje. Love najčešće u mraku ili u ranim jutarnjim satima dok je još svježe. Kako lavovi nisu baš ustrajni niti brzi trkači (najviše 60 km/h, a i to samo na kratke staze), jedina mogućnost za uspješan lov im je suradnja. Otprilike samo svaki peti pokušaj lova završava uspješno. Uobičajena lovina lavova su antilope, gazele, gnu antilope, bivoli i zebre, ali ponekad i zečevi, ptice a prema prilici i ribe. U nekim područjima su lavovi razvili i lov na netipične životinje. Tako u NP Chobe (Bocvana) redovno love slonove u Savutiju, a u Linyantiju vodene konje.

Image Hosted by ImageShack.us


Mladi lavovi kreću u lov s majkom već u starosti od tri mjeseca, ali tek u dobi od dvije godine se može reći da su naučili tehniku lova. To je prije svega prikradanje i suradnja. Lavice okruže lovinu i prikradaju joj se često i više stotina metara koristeći vrlo spretno sve prednosti terena na kojem se nalaze. Pri tome odlično međusobno sudjeluju tjerajući lovinu prema zasjedi u kojoj su druge lavice. Što su bliže lovini, to više paze na zaklon u prikradanju. Kad stignu do razdaljine od oko 30 m, lavice kreću u napad s nekoliko skokova. Pri tome skokovi su dugi oko 6 m, a lovinu ubijaju ugrizom u grlo ili šiju. Međutim, vrlo često i guše žrtvu tako, da dok nekoliko lavica drži lovinu, jedna uhvati njušku žrtve u svoju gubicu i tako joj zatvori dovod zraka.

Mužjaci rijetko sudjeluju u lovu, i to samo ako se radi o netipično velikoj lovini. Kad lov završi uspješno, do izražaja dolazi ljestvica važnosti u čoporu. Prvo jede mužjak, pa zatim najvažnije ženke, i na kraju mladunci. Uz lešinu, često dolazi do borbe oko utvrđivanja mjesta na ljestvici čopora, pri kojim se često dogodi da neki članovi čopora zadobiju i prave rane.

Lavovi često jedu i strvinu. Mužjaci koji su otjerani iz čopora se često, silom prilika, orijentiraju na takvu prehranu. Pri tome, vrlo grubo otjeraju leoparde ili geparde od njihove upravo ubijene lovine. Često i pjegavim hijenama otmu lovinu, a ne obrnuto, kao što se ranije pretpostavljalo.


PODVRSTE:

Azijski lav (Panthera leo persica) je jako sličan afričkom lavu. Novija molekularnobiološka istraživanja su pokazala, da su se od afričkih odvojili prije oko 50.000 do 100.000 godina.

Image Hosted by ImageShack.us

Imaju manje izraženu grivu i uzdužni nabor kože na trbuhu. Osim toga, imaju dužu dlaku na "laktovima", a općenito su nešto manji od afričkih rođaka. Mužjaci teže od 160 do 190 kila, a ženke 110 do 120 kila. Nekada su bili rasprostranjeni sve do jugoistočne Europe, srednjeg i bliskog istoka. I čopori su prosječno manji nego afrički. Lovina su im uglavnom aksis jelen, sambar jelen, divlja svinja indijska gazela i četveroroga antilopa. Činilo se da je azijski lav osuđen na izumiranje, bilo je preostalo još samo 20 primjeraka, no zaštićeni od 1975. u indijskom nacionalnom parku Gir je populacija ipak narasla na oko 300 životinja.

Od trinaest opisanih podvrsta, dvije su izumrle. To su berberski lav (Panthera leo leo) koji je živio u sjevernoj Africi i do 1922. se uspio održati u Atlasu, i kapski lav koji je živio u južnoj Africi.

Bijeli lav:

Image Hosted by ImageShack.us

Stotinama godina kružile su glasine o tome kako bijeli lavovi nastanjavaju područije Južne Afrike, tek 1975 potvrđeno je postojanje bijelih lavova kada su spažena dva u blizini „Timbavati Game“ rezervata.Iduće godine opaženo je još jedno bijelo mladunče u čoporu zajedno sa ostalim normalnim lavovima.Velika je rijetkost vidjeti bijelog lava jer im je veoma teško preživjeti u divljini, pogotovo mužjacima koji moraju napustiti čopor.Zbog svog bijelog krzna bivaju odmah opaženi od strane pljena.Bijeli lavovi se rađaju u leglu zajedno sa drugim lavovima normalne boje.


UGROŽENOST:

Kao i sve ostale velike životinje Afrike, najveća ugroza za lavove proizlazi od ljudi i njihovog lova. Međutim, zadnjih je godina smanjen lov na njih u gotovo svim područjima gdje žive.

Image Hosted by ImageShack.us


Slijedeći problem su bolesti, posebno u južnoafričkom Krügerovom nacionalnom parku. Nakon što je u njemu 1995 utvrđeno prvo uginuće jednog lava izazvano tuberkulozom u parku su poduzeli vrlo detaljna istraživanja. Utvrdili su da je u južnom dijelu parka više od 90% zivotinja inficirano tim smrtonosnim bakterijama. Infekcija je potekla od kafarskih bivolaa koje love lavovi, a oni su se zarazili u kontaktu s domaćim govedima koja su bolest unijela u park. Oko 70 % bivola boluje od tuberkuloze pluća, a kod lavova se bolest manifestira prije svega u probavnom traktu. Životinje slabe, ekstremno omršave i ugibaju u roku od nekoliko godina. Osim tuberkuloze, oko 60 do 70 posto lavova je inficirano jednim virusom koji jako podsjeća na ljudski HIV virus, a ima jednako tako za posljedicu oštećenje imunološkog sustava životinje, što dodatno otvara put tuberkulozi. Protiv ni jedne od ovih bolesti ne postoji cjepivo.


LAVOVI U RELIGIJI I MITOLOGIJI:

Još su ljudi u mlađem paleolitičkom dobu prije više od 30.000 godina. Među upečatljive primjerke umjetnosti iz tog doba spada jedna gotovo 30 cm visoka figurica žene s lavljom glavom izrađena od mamutove bjelokosti koja je nađena u jednoj špili u Baden-Würtembergu. Možda je predstavljala određeno božanstvo.

Image Hosted by ImageShack.us

Lav je u mnogim kulturama zauzeo položaj "kralja životinja". Smatra se, da je takav položaj dobio temeljem jedne ranokršćanske knjige o životinjskoj simbolici i odigrao veliku ulogu na zapadnjačku kulturu.Očita je fascinacija koju lav ima na ljude ako se pogledaju grbovi na kojima se pojavljuje. Tako se lav nalazi, primjerice, na grbovima Hessena, Züricha, Akvitanije, Crne Gore, kao i mnogim drugim. Europljani su ga poznavali jer je nekada živio uz obale Sredozemlja. U jednoj Ezopovoj basni pobjegli rob sreće lava koji je imao trn u šapi. Rob se sažalio na lava, i izvadio mu trn. Kad su ga kasnije uhvatili i za kaznu odredili da ga bace lavovima za hranu. Lav ga je prepoznao i odbio ga je pojesti.

U nizu antičkih kultura lav igra veliku ulogu. U Egiptu su faraone prikazivali kao sfinge, kao lavove s ljudskom glavom. Najpoznatiji takav prikaz je Velika sfinga u Gizi.

Na sjevernom nebu postoje čak dva zviježđa s nazivom: Lav i Mali lav. Dokaz da lav i danas uživa glas moćne i snažne životinje je da su afganistanskog ratnog vođu Ahmad Šah Masuda njegovi pristaše zvali "Lav iz Pandžira".


LAVOVI-LJUDOŽDERI:

Bitno veći broj ljudi u Africi strada od vodenih konja nego od lavova. I leopardi su na glasu da su ljudima opasniji od lavova. Međutim, postoje slučajevi da su lavovi siljano lovili ljude. Najpoznatiji takav slučaj odigravao se 1898. kod gradnje mosta preko rijeke Tsavo u današnjoj Keniji. Tijekom više mjeseci dva lava su ubila i djelomično i pojela 135 indijskih i afričkih radnika na mostu. Šefu gradilišta je trebalo 9 mjeseci da im uđe u trag i ubije ih. Bila su to dva vrlo krupna, zdrava mužjaka bez grive. Danas su izloženi u Field Museumu u Čikagu. Po ovom su događaju snimljena dva holivudska filma, prvi 1952. i drugi 1996. pod imenom The Ghost and the Darrkness (Duh i tama).

Image Hosted by ImageShack.us


- 11:33 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (32) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

05.07.2006., srijeda

DOMAĆE i BOMBAY MAČKE


DOMAĆA MAČKA:


Image Hosted by ImageShack.us


Domaća mačka (Felis silvestris forma catus) je mali mesožder iz porodice mačaka. Prvobitno potječe od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina. Spada među najomiljenije kućne ljubimce.

Postoji veliki broj raznih varijanti i formi domaćih mačaka, rasnih i običnih. Naziv domaća mačka koristi se za sve mačke koje manje-više "dobrovoljno" žive u direktnom kontaktu s ljudima i smatra se, da su se svojevoljno domesticirale jer su u blizini ljudskih nastambi lako dolazile do plijena (miševi i sl). Razlikuju se od divljih mačaka i velikih mačaka


POVIJEST DOMAĆE MAČKE

Promatrana kroz povijest, mačka je za jednu civilizaciju bila predmet obožavanja, za drugu predmet mržnje, no danas je je ona jednostavno umiljat i svojeglav kućni ljubimac. Sve domaće mačke pripadaju istoj vrsti - Felis catus catus, a različiti uzgojni oblici razlikuju se samo po boji, duljini i kvaliteti dlake, njenim šarama te u manjim osobitostima kostura. Svi su uzgojeni u posljednjih stotinjak godina. Većina starijih uzgojnih linija potječe iz Engleske, ali tek od kraja 19. i početka 20. stoljeća. Domaće mačke potjeću iz Staroga svijeta, poput europskih i afričkih divljih mačaka s kojima su još uvijek u bliskom srodstvu pa se ponekad divlji srodnici pare s domaćim mačkama što je primjerice, čest slučaj u Skandinaviji gdje su naselja u kontaktu s prirodom i prostranim šumama.

Image Hosted by ImageShack.us

Prvi podaci o suživotu čovjeka s mačkom dolaze iz Afrike, a pripitomljavanje je vjerojatno započelo prije 7000 godina. Prvi podaci sežu u drevni Egipat, prije 1500 godina gdje su one smatrane svetim životinjama i štovane u hramovima. Tijela mačaka su balzamirali i mumificirali, a neke su slali u grad Bubastis gdje su ih spaljivali pokraj hrama božice Bastet koja je prikazivana s mačjom glavom. Bezdlaka mačka sfinga jedna je od egipatskih uzgojnih linija. Egipćani su pripitomljavali mnoge životinje, od zmija do gazela, ali položaj mačaka je, bez sumnje, bio jedinstven. Mačke su uzgajali kako bi zaštitili hambare s žitom od glodavaca.
Mačje su kosti pronađene u blizini ruševina romanskih vila u Britaniji pa se smatra da su ih u Europu donijeli Romani. Smatralo se da imaju velike zasluge u kontroli broja štetnika pa je jedan njemački kralj u desetom stoljeću kažnjavao sa šezdeset mjerica kukuruza globe svakoga tko bi ubio odraslu mačku. To je za mačke bila lijepa strana povijesti, a ona tamna nastupila je dolaskom srednjeg vijeka. Tada su praznovjerni ljudi vjerovali da su mačke bliske vješticama pa su ih proganjali i zajedno s vlasnicima ("vješticama") spaljivali. U 17. stoljeću, u Francuskoj taj je običaj zabranio Luj XIII.
S urbanizacijom, domaće su se mačke proširile na sve kontinente izuzev Antarktika. Danas, u pojedinim urbanim sredinama mogu se pronaći i do dvije tisuće jedinki na četvornom metru. Suživot mačke i čovjeka ponovo je uspostavljen iako nisu u svim dijelovima svijeta postale omiljene kao kućni ljubimci.


OSNOVNA OBILJAŽIJA DOMAĆE MAČKE:

Odrasla mačka je od njuške do kraja trupa dugačka prosječno cca. 60 cm, a k tome ima još oko 25 cm dugačak rep. U ramenima je visoka 30-35 cm. Može biti teška do 8 kg s tim, da su mužjaci obično veći nego ženke.
Mačke žive oko 15-20 godina, iako su opisani i pojedinačni slučajevi da su doživjele 30 i više godina.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

OSIJETILA:

Mačke imaju izraženo dobro razvijen čitav niz osjetila. Velike oči okrenute prema naprijed omogućuju joj dobar osjećaj za prostor i vrlo točnu procjenu udaljenosti, a naročito dobro registriraju brzo kretanje. U mraku vide 50% bolje od ljudi, zahvaljujući velikoj gustoći receptora što stanice mrežnice čini posebno osjetljivim na svjetlo.

Sluh im je osjetljiviji od psećeg i tri put bolji od ljudskog. Jedan je od najboljih među svim sisavcima.

Image Hosted by ImageShack.us


Među svim životinjama imaju najbolji osjećaj ravnoteže. Kod pada s visine od 2-3 m iz bilo kojeg položaja će se okrenuti nogama prema dole prije nego ispruženih šapa doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi kao kormilo. Kod pada s većih visina (ali ne i srednjih) ovaj položaj djeluje poput padobrana i omogućava relativno bezopasan pad.


PONAŠANJE:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Staro mišljenje da su mačke samotnjaci je davno opovrgnuto. Među njima, kao i kod svih drugih, ima samotnjaka, ali su mačke po prirodi ipak druželjubive. Ako se promatra veće populacije mačaka, kao na pr. na nekim seoskim domaćinstvima ili u nekim velikim gradovima, kao, recimo, ispred Koloseuma u Rimu pada u oči niz socijalnih interakcija između pojedinih životinja. Tako nešto bi kod tipičnih samotnjaka, kao što je na primjer tigar bilo sasvim isključeno.

Mačke su, nasuprot tome, izraziti individualisti. One same određuju gdje i u čijem društvu će provoditi svoje vrijeme, i vrlo teško im se može nešto nametnuti. Na selu, gdje mačke spadaju, doduše, u jedno domaćinstvo ali žive izvan direktne ljudske kontrole, često se udružuju u manje grupe koje podsjećaju na lavlji čopor. Takvi mačji čopori sastoje se od nekoliko ženki koje su u međusobnom srodstvu, njihovih starijih i mlađih mačića i jednim ili dva mužjaka. Dok se mužjaci, kad dosegnu spolnu zrelost, uglavnom raziđu, žensko potomstvo ostaje uz majku na njenom teritoriju i povećavaju grupu


SPORAZUMIJEVANJE:

Mačke se sporazumijevaju govorom tijela, glasom i mirisima. Mirisne signale koriste kako u direktnim susretima tako i na velike udaljenosti. Za to potrebne mirise luče u lojnim i znojnim žlijezdama, a prenose ih trljanjem, grebanjem i urinom na predmete, biljke ili osobe.

U neposrednom kontaktu signaliziraju svoje emocionalno stanje držanjem i pokretima cijelog tijela i repa. Pritom, određenu ulogu ima i način kako drže uši kao i sužavanje i širenje zjenica.

Image Hosted by ImageShack.us


Puno se toga može o raspoloženju mačke zaključiti po načinu kako drže rep. Ako ne žele skrenuti pažnju na sebe, drže se neutralno, rep sasvim usprave i izbjegavaju pogled prisutnih. Jako savijen vršak uspravnog repa znači prijazan pozdrav ili ponekad unaprijed radovanje nečemu što očekuju od čovjeka. Podignut rep s lagano savijenim vrškom znači radost, zadovoljstvo ili napetost. Nakostriješen rep znak je prijetnje i agresivnosti, dok mahanje repom odražava nesigurnost i neodlučnost, a ne, kako se još i danas zna misliti, ljutnju.

Ako su dovoljno blizu, mačke koriste i zvučne signale kako bi naglasile govor tijela. Frktanjem i režanjem izražavaju strah i agresivnost, dok glasom koji podsjeća na gugutanje goluba dozivaju mačiće.

Mijaukanje je najtipičniji zvuk koji mačka koristi. On isto može imati različita značenja, ovisno o načinu i situaciji u kojoj se mačka njime koristi. Mačke koje nisu udomaćene izbjegavaju mijaukanje da ne bi time skrenule pažnju mogućih neprijatelja na sebe.

Još jedan zvuk je izrazito svojstven mačkama i najčešće je znak ugode i zadovoljstva. To je "predenje". Predenje, trljanjem uz tijelo i visoko dignutim ravnim repom mačke u pravilu šalju signale pomirljivosti i izražavaju želju da otklone nečiju agresivnost. Međutim, mačke predu i kada ih nešto boli kako bi time same sebe malo utješile. Na pr., neke mačke intenzivno i glasno predu za vrijeme koćenja mladunaca.

Image Hosted by ImageShack.us


SPOLAN ZRELOST:

I mužjaci i ženke spolno sazrijevaju između šestog i osmog mjeseca života, ali pun tjelesni razvoj završavaju i jedni i drugi tek nekoliko mjeseci kasnije. Taj razvoj kod većine rasnih mačaka traje i nekoliko mjeseci duže. Sa spolnom zrelošću počinju se uočavati i razlike u tjelesnoj građi između mužjaka i ženki.Mužjaci su krupnije građe, imaju snažniji vrat a zbog masnih jastučića na obrazima imaju i veću glavu. Ženke su obično vitkije i imaju usku, trokutastu glavu.

Image Hosted by ImageShack.us


Osim fizičkih razlika, mužjaci i ženke se i različito ponašaju. Mužjaci su teritorijalne životinje i područje koje smatraju svojim obilježavaju štrcanjem urina i trljanjem o predmete na mjestima koja najčešće posjećuju. Na uljeze reagiraju prijetećim ponašanjem i izraženo agresivno.Za razliku od ženki, skloni su skitnji i izbivaju često danima, u potrazi za ženkama koje se upravo tjeraju ili u lovu. Kad se konačno vrate iz skitnje, traže utjehu, hranu i mirno mjesto za odmor.


RAZMNOŽAVANJE:

Mačke obično spolno sazrijevaju u šestom mjesecu života i tada se prvi put "tjeraju", a unutar razdoblja tjeranja plodne su obično pet do šest dana. Dok se tjera, mačka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i izazovno diže stražnjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari s mužjakom, nakon oko tri tjedna ponovo će se tjerati.

Image Hosted by ImageShack.us

Mačke koje izlaze na otvoreno dozivaju više mužjaka s jedne strane mirisnom porukom da se tjeraju sadržanom u urinu, a s druge strane vrlo bučnim glasanjem koje podsjeva na plač malog djeteta. Kad se mužjaci okupe, u prvoj fazi ih mačka drži na odstojanju frktanjem, puhanjem i udarcima šapom, što iskusan mačak u pravilu uspijeva izbjeći. Ženka se zatim povlači na sigurnu udaljenost, dok mužjaci zastrašuju jedan drugog pogledima, kostriješenjem i glasnim urlanjem. Obilaze jedan oko drugog i procjenjuju se. Ako se ni jedan ne povuče na vrijeme priznajući time da je slabiji, iz tog se susreta može razviti prava bitka iz koje mužjaci izlaze puni ogrebotina i ugriza. Pravo na parenje dobiva mačak koji iz tih okršaja izađe kao pobjednik. Smrtnost nekastriranih mužjaka je značajno veća nego kastriranih jer oni u potrazi za ženkama koje se tjeraju prelaze velike udaljenosti (nerijetko u radijusu i preko 3 km) kao i zbog posljedica opisanih bitaka za ženku.

Do parenja može doći tek kada ženka signalizira svoju spremnost za parenje tako da čučne, zadigne stražnjicu i rep savije jako u stranu. Akt parenja traje samo par sekundi i naglo se prekida time što ženka uz vrisak zbaci mužjaka jer se na mužjakovom penisu nalazi izraslina koja akt čini bolnim za ženku. Ta je bol potrebna jer ona izaziva izlazak jajašca i omogućuje oplodnju. U razdoblju tjeranja mačka se može pariti s više mužjaka, a kako se kod svakog parenja "oslobađa" samo jedno jajašce, u jednom leglu može biti mačića s više različitih očeva.

Image Hosted by ImageShack.us


Razdoblje tjeranja obično završava skotnošću koja se u prvim tjednima niti ne primjećuje. Tek zadnja tri tjedna su mačići dovoljno veliki da se može uočiti povećani obujam trbuha, a tada i počinju rasti mliječne žlijezde. Mačka u prosjeku nosi 63 do 65 dana. Zadnjih je dana nervozna i neprekidno traži sigurno mjesto na kojem će se okotiti. Često liže dojke i analno područje. Kad živi u kući ili stanu, mačka će za koćenje izabrati sobu osobe koju osjeća najbližom. mjesto na kojem će se okotiti može biti poluotvoreni ormar, neka kutija ili čak krevet bliske osobe. Sam porod može trajati više sati, čak i do 24 sata. Razmak između rađanja pojedinih mačića može biti vrlo različit. U prvom okotu jedne mačke leglo ima najčešće 2-3 mačića. Događa se, da se mačka s prvim okotom ne snađe i ne pokaže nikakvo zanimanje za svoje potomstvo. Ako se okoti na otvorenom, jednostavno ih ostavi, a mačići uginu. Kod kasnijih okota broj mačića se povećava i može narasti i do 7. Kako mačka ima samo 6 dojki, najslabiji koji se može izboriti za svoju dojku, obično ugine, osim ako se čovjek ne umiješa i dohranjuje ga.


INTELIGENCIJA:

Image Hosted by ImageShack.us


Mačke imaju veliku sposobnost učenja i sjećanja, koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju prije svega njena najmilija hrana, mjesto na kojem stoji posudica s vodom i mačji toalet, najudobnije mjesto za spavanje i mjesto na kojem stoji njena najmilija igračka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako se trebaju ponašati da čovjeka pridobiju da uradi ono što one žele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vrijeme obroka. Mačke koje žive na otvorenom dobro se sjećaju granica svog područja, poznatih mačaka koje se pojavljuju na tom području kao i opasnih pasa. Asocijativno sjećanje omogućuje mački da rješava novi problem uspoređujući ga s već doživljenim. Na taj način bez problema razumiju međusobne odnose između pojedinih događaja i reagiraju na nove, do tada nepoznate situacije.

Mačke dolaze na svijet s nizom instinkta, ali neke oblike ponašanja koji se na to nadovezuju moraju sa strpljenjem i trudom naučiti. U to spadaju, na primjer, lov i upotreba mačjeg toaleta. Kad mačke mogu izaći na otvoreno, iza trećeg tjedna starosti mačića, mačka počne donositi lovinu. U početku, mačka samo pred mačićima pojede već mrtvu lovinu. Kasnije ju donese živu, i pred mačićima ju ubije i ostavi njima da pokušaju jesti. Na kraju, donese živu lovinu i pusti mačiće da ju hvataju. Ako mačići ne dobiju tu pouku od svoje majke, ili je majka loš lovac, vjerojatno ti mačići nikada neće biti dobri lovci.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


BOMBAY MAČKA:


Image Hosted by ImageShack.us


PODRIJETLO:

Prve Bombay mačke rođene su 1958. godine u jednoj odgajivačnici u Kentakiju [Kentucky]. Gospođa Nikki Horner koja se bavila odgojem rase American Shorthair i Burma, imala je sasvim jasnu predstavu o rasi koju je htela da kreira. Dugogodisnja selekcija predhodila je konacnom rezultatu. Sparivanjem jedne American Shorthair zenke i Burmanskog mačka, oboje Veliki Šampioni [Grand Champions], odgajivačica je napokon dobila ono što je toliko dugo očekivala : malog crnog pantera, pitomog i umiljatog. Rasa je dobila ime Bombay zbog asocijacije na indijskog pantera. Rasa je tek 1976. bila priznata, prvo kod CFA [Cat Fanciers Association, USA].


IZGLED:

Image Hosted by ImageShack.us

Snažna i mišićava mačka, srednje veličine, elegantnih pokreta kao panter. Glava je okrugla sa širokim licem čije središte su okrugle oči boje zlata. Uši su srednje veličine, zaobljene na vrhu. Dužina nogu je srazmerna sa telom, rep je ravan i srednje dužine. Najlepše od svega je meka ali gusta kratka dlaka neopisive crne boje koja se pod rukom oseća kao saten, a tako se i presijava.

KARAKTER:

Mačka je vrlo društvena i ne voli da bude sama. Traži društvo prateći čoveka u stopu. Obožava da se igra, bez obzira na šta naidje - sve joj odgovara: čep za flašu je podjednako dobar kao i olovka sa stola koji je predhodno spremila. Podnosi se dobro i sa ostalim mačkama, ali kad se radi o jelu, onda svi moraju da čekaju da se ona najede. Ona jednostavno mora imati prednost.


Image Hosted by ImageShack.us

BUDUĆNOST....????:


Kao što smo rekli, Bombay rasa je nastala ciljanim ukrštanjem American Shorthair [o kojima smo već pisali ovde] i Burmanske mačke, tačnije rečeno crne AS i Burmanke braon boje. Kako je crna boja genetski dominantna nad braon, rezultat je bio mačka crne boje. Ukrštanje u ovoj kombinaciji ne daje čistu Bombay mačku. Ozbiljna rasa se tako zove tek kada je osnovana izvesna stabilna populacija sa određenim osobinama, tj. potencijal sa kojim može da se radi. Bombay mačaka ima vrlo malo, potencijal je mali i preti opasnost potrebe incestoidnog sparivanja, tako da se kod TICA [The International Cat Association] razmatra mogućnost sparivanja sa American Shorthair, praktično korak unatrag. Ukrštanje sa Burmankom, radi kvaliteta dlake je povremeno bilo potrebno, pa tako i dozvoljeno. Sparivanjem dve čistokrvne Bombay mačke ipak mogu da se dobiju mačići braon boje, za šta je odgovoran recesivni gen braon boje bez obzira koliko generacija unatrag on leži. Naravno ovaj gen nose sve Bombay mačke, jer sve potiču od Burmanke.

Image Hosted by ImageShack.us


U Americi se samo nekoliko odgajivača bavi odgajivanjem Bombay mačaka, tako da je rasa u opasnosti da nestane. Dobiti jednu Bombay mačku sa kvalitetima za izlozbu ili odgajivanje je takoreći iluzorno. Možemo reći: posedovati jednu Bombay jeste privilegija.

- 09:21 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (226) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

04.07.2006., utorak

ZMIJE OTROVNICE


blog Layouts


Mnogi ce se odmah upitati: "Zasto zmije otrovnice, a ne otrovne zmije?" Izmedju pojmova "Otrovna zivotinja" i "zivotinja otrovnica" postoje razlike.

Zivotinje otrovnice su zivotinje koje posjeduju posebne sustave u kojima se otrovi proizvode i kojima otrove mogu unijeti u tijelo zrtve. Ovakve se zivotinje nazivaju fanerotoksicnim zivotinjama. Posto zmije posjeduju zube kojima unose otrov u tijelo zrtve, onda one nisu otrovne zmije, nego zmije otrovnice. Neke ribe Jadranskog mora su otrovnice, jer posjeduju bodlje kojima se otrov unosi u tijelo (primjerice, ribe iz obitelji paukovki).

Otrovne zivotinje ne posjeduju aparate za unosenje otrova, ali je jedan dio njihovog tijela otrovan (primjerice, meso nekih riba je vrlo opasno za jelo ako je nedovoljno kuhano ili peceno). Covjek se najcesce otruje njihovim otrovom ovih zivotinja jeduci njihovo meso ili neki drugi dio tijela U Japanu se svake godine nekoliko desetaka ljudi smrtonosno otruje jeduci jednu vrstu ribe koja u tijelu posjeduje izuzetno jaki otrov, a koji se unistava kuhanjem ili pecenjem. Dobro kuhana, ovakva riba predstavlja specijalitet, ali nedovoljno termicki obradjena izaziva smrt u roku od 48 sati. Ovakve se zivotinje nazivaju i kriptotoksicnim zivotinjama. U engleskom jeziku takodjer postoji razlika izmedju ova dva pojma. "Venomous animals" su zivotinje otrovnice, a "poisonous animals" su otrovne zivotinje. Medjutim, kako u engleskom, tako i u hrvatskom jeziku cesce se (iako pogresno) rabi naziv otrovne zmije umjesto zmije otrovnice.

VRSTE OTROVNICA I GRAĐA ZUBI:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

A sada se mozemo posvetiti zmijama. Od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas zivi na Zemlji za covjeka je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta je otrovno, ali neskodljivo za covjeka. Posto zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim podrucjuma gdje najniza zimska temperatura ne pada ispod 18 stupnjeva Celzija. Zanimljivo je da na svakom kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premasuje broj vrsta otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica daleko veci nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji zive zmije ciji se otrov smatra najtoksicnijim medju svim zmijama.

Postoje dvije porodice zmija otrovnica: Elapidae (guje) i Viperidae (ljutice i jamicarke). U porodicu guja spadaju kobre, mambe, koraljne zmije, australske otrovnice, morske zmije, te jos neke zmije Azije i Afrike. U porodicu ljutica i jamicarki spadaju europske, azijske i africke ljutice, cegrtuse, te juznoamericke i azijske jamicarke.

Image Hosted by ImageShack.us

Građa otrovnih zuba i otrovnog aparata različita je u guja i ljutica. U guja su otrovni zubi smješteni na prednjem dijelu gornje čeljusti. Nepokretni su i, kada su usta zatvorena, smješteni su u kožnom naboru u donjem dijelu usne šupljine. Osim toga, zubi mnogih guja nemaju šuplji kanal unutar otrovnih zubi već su njihovi zubi duboko užlijebljeni. Otrovni su zubi povezani sa otrovnim žlijezdama koje proizvode otrov. Kada ovakva zmija ugrize, iz žlijezde poteče otrov kroz zub (ili žlijeb) u ranu. Specijalnu sposobnost posjeduju neke afričke i azijske kobre. One zbog posebne građe otrovnih zubi mogu štrcati otrov na udaljenost i do 3 metara i tako se braniti od napadača. Otrov ima jako nadražujuće djelovanje na oči i, ako ga se odmah ne ispere, može dovesti do trajne sljepoće. Posebno su po toj osobini poznate četiri vrste afričkih kobri. To su crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambička kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i ringhal (Hemachatus haemachatus). I neke vrste azijskih kobri također mogu štrcati otrov.

Ljutice i jamicarke imaju najrazvijeniji otrovni aparat i zube. U njih su zubi takodjer smjesteni u prednjem dijelu gornje celjusti i izgledaju kao injekcijske igle, ali su pokretni. Kada nisu u uporabi, zubi su u ustima savijeni unatrag i prekriveni su zastitnim koznim naborom. Prilikom ugriza, zubi se uspravljaju i otrov iz otrovne zlijezde potece kroz zubni kanal u ranu.

Image Hosted by ImageShack.us


Jamicarke posjeduju i specijalne organe smjestene u jamice izmedju nosnih otvora i ociju. Ti organi su termoreceptori i zmija ih koristi da u mraku pronadje toplokrvni plijen. Ovi organi spadaju medju najosjetljivije receptore u zivotinjskom svijetu i mogu registrirati temperaturnu razliku od 0,001C. Jos se uvijek ne zna kako mozak zmije rekonstruira termosliku koju stvaraju ovi organi.

Osim gore navedenih porodica, otrovne su i neke zmije iz porodice Colubridae. Ova porodica obuhvaca 60% svih zmija i u nju su razvrstane mnoge neotrovne zmije (sve nase neotrovnice spadaju u ovu porodicu). U toj porodici , medjutim, ima nekoliko vrsta zmija koje imaju uzlijebljene otrovne zube koji su smjesteni odostraga u gornjoj celjusti i ne mogu se savijati kao u ljutica ili jamicarki. Prilikom ugriza, zmija mora cvrsto zagristi plijen i pri tome celjustima praviti pokrete kao da zvace kako bi straznjim otrovnim zubima prinijela plijen i unijela otrov u tijelo zrtve. Vecina otrovnih zmija ove porodice nije opasna za covjeka, ali postoji nekoliko vrsta koje svojim ugrizom mogu nauditi. Ugrizi boomslanga (Dyspholidus typus) i tzv. pticjih zmija (rod Thelotornis) pokazali su se smrtonosnim za covjeka. Od ugriza boomslanga umro je poznati americki herpetolog Karl P. Schmidt, a od ugriza zmije Thelotornis kirtlandii njemacki herpetolog Robert Mertens.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


KOJA JE NAJOTROVNIJA ZMIJA?

Cesto ljudi postavljaju pitanje: "Koja je zmija najotrovnija?" Ovo bi pitanje mozda trebalo preinaciti tako da glasi: "Koja zmija godisnje ugrize najveci broj ljudi?" Naime, postoje vrlo otrovne zmije koje zive u predjelima gdje zivi malo ljudi, tako da gotovo i ne dolaze u doticaj sa njima. Dobar primjer za to je zmija pustinjski taipan (Oxyuranus microlepidota) koja zivi u pustinjskim podrucjima Australije.

Image Hosted by ImageShack.us


Ova zmija ima najtoksicniji otrov od svih poznatih zmija. Medjutim, ona zivi u udaljenim pustinjskim predjelima i nije agresivna, tako da gotovo i nema ljudskih zrtava izazvanih ugrizom ove zmije. Mnogo vise ljudi ugrizu zmije u podrucima koja su gusto naseljena ili tamo gdje zmije prilaze kucama ili stajama privucene velikim brojem glodavaca koji su vecini zmija glavna hrana. Osim toga, smrt od posljedica zmijskog ugriza ovisi i o pravilnoj medicinskoj pomoci i njezi nakon sto se je ugriz dogodio. Mnoga podrucja Afrike i Azije gdje ljudi i zmije otrovnice zive jedni blizu drugih udaljena su od vecih medicinskih centara, pa nema kvalitetne medicinske pomoci. Vrlo je tesko tocno odrediti koliko godisnje ljudi umre od posljedica ugriza, jer su mnoga mjesta gdje se oni najcesce dogadjaju udaljena i podaci o ugrizu nikad ne dospiju u javnost. Opcenito govoreci, smrtnost od ugriza je vrlo mala u podrucjima sa dobro razvijenom medicinskom pomoci (primjerice, u SAD, Australiji i u Europi), a velika u nerazvijenim podrucjima Afrike, Azije i Juzne Amerike. Iako je tesko reci od kojih zmija ljudi najcesce stradavaju, moguce je naznaciti koje su zmije najopasnije u pojedinim poducjima svijeta.

AFRIKA:

Pretpostavlja se da dosta ljudi strada od siktavice (Bitis arietans). To je prilicno troma i nespretna zmija, ali joj je napad strahovito brz. Najcesce prilazi ljudskim naseljima zbog blizine glodavaca. Cesto odaje svoju prisutnost glasnim siktanjem po cemu je i dobila ime. Veoma je rasprostranjena u Africi juzno od Sahare i cesta je blizu ljudskih naselja. Otrov je vrlo toksican i u velikog broja nelijecenih slucajeva izaziva smrt.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Medjutim, najopasnija otrovnica i vjerojatno najveci ubojica medju svim zmijama je jedna mala zmija koja se zove pjescana efa (Echis carinatus). Rasprostranjena je po citavoj Africi, na Bliskom i Srednjem Istoku, te u Aziji gdje dosize sve do Indije. Cesto zivi u blizini ljudskih naselja i to u kolonijama, tako da gdje se nadje jedna vjerojatno ima i mnogo drugih. Tony Phelps u svojoj knjizi "Poisonous Snakes" navodi da ova zmija vjerojatno ubije najvise ljudi od svih zmija. To je posljedica njenog velikog podrucja rasprostranjenosti, cestog zivota u blizini ljudi, te cinjenice da, iako mala (najveci primjeri dosizu jedva 60 cm), ima vrlo toksican otrov. Zabiljezeni su smrtni slucajevi od ugriza efe duge oko 20 cm. Efa nije plasljiva i ne bjezi nego zauzima karakteristican obrambeni stav. Ona pocinje brzo uvijati svoje tijelo tako da joj ljuske struzu jedna o drugu. Posto se na svakoj ljuski nalazi mali greben, struganje stvara poseban zvuk, karakteristican za ovu zmiju. Otrov je izuzetno toksican za covjeka. Izaziva krvarenja iz svih sluznica i sprijecava grusanje krvi tako da je moguce iskrvariti i iz, primjerice, ranica koje nastaju pri brijanju. Osim ovoga, otrov izaziva i jaka ostecenja tkiva. Usprkos pravilnom lijecenju vrlo su ceste i naknadne komplikacije djelovanja otrova, tako da smrt moze nastupiti i 15 dana nakon ugriza.

Image Hosted by ImageShack.us


Iako gore navedene vrste ubiju najvise ljudi, stanovnici africkih sela najvise se boje crne mambe (Dendroaspis polylepis). Crnu mambu smatraju najopasnijom zmijom na svijetu. Ona naraste do 3 m duljine (neki izuzetno veliki primjerci i do 4 m!), a vrlo je brza i agresivna. Iako postoje price da mamba moze prestici auto u brzoj voznji, precizna mjerenja pokazuju da se mamba ne moze kretati brze od 20 - tak km/sat, iako je i to vrlo velika brzina za zmiju. Iako se pojedini primjerci razlikuju po svojoj agresivnosti, najagresivniji su muzjaci u proljece kada brane teritorij od drugih muzjaka. Tada i samo priblizavanje mambi na 10 - tak metara moze kobno zavrsiti. Naime, mamba se razlikuje od ostalih zmija po tome sto cesto znade prva napasti bez ikakvog povoda. Pri napadu, mamba cesto izdigne prednji dio tijela visoko iznad zemlje tako da u covjeka nisu rijetki ugrizi u glavu i vrat. Pri tome se pribilzava objektu napada velikom brzinom, poluotvorenih ustiju i duboko sisteci. Iskusni lovci na zmije kazu da se tada treba odmah baciti u stranu, jer mamba prilikom napada ne skrece i (najcesce) ne ponavlja neuspjeli napad. Zbog toga je najbolje ne priblizavati se crnoj mambi na prostoru koji nije otvoren (primjerice, u sumi). Zavrsetak napada znade biti toliko brz da objekt napada bude ugrizen 5 - 6 puta u roku od 3 - 4 sekunde, a da i ne primjeti na koja je mjesta ugrizen. Posto je mamba vrlo velika, ona ubrizga veliku kolicinu vrlo toksicnog otrova koji djeluje na zivcani sustav - zaustavlja disanje i sprijecava gutanje. Otrov ima brzo djelovanje tako da lijecenje zmijskim antiserumom treba zapoceti u roku od nekoliko minuta nakon ugriza. Nelijeceni slucajevi imaju smrtnost od 100% .

Image Hosted by ImageShack.us


U Africi zive i tri vrste zelenih mambi. One zive najcesce u sumskim predjelima koji nisu gusto nastanjeni ljudima tako da vjerojatno ugrizu manji broj ljudi. Osim toga, za razliku od crne mambe, one nisu toliko agresivne. Ipak, bolje je ne priblizavati im se.


AZIJA:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U Aziji vjerojatno najvise ljudi strada od pjescane efe i od Russell-ove ljutice (Daboia russelli). Ona je cesta blizu sela, a aktivna je po noci. Tada se i dogadja najveci broj ugriza, jer mnogi ljudi u Indiji hodaju bosi. Otrov razara tkiva i krvne stanice, a nelijeceni ugriz najcesce ima smrtni ishod.

Image Hosted by ImageShack.us


Vrlo opasne zmije su i kraitovi (rod Bungarus). Kraitovi uglavnom nisu dulji od 1 m, ali imaju izuzetno toksican otrov koji djeluje na zivcani sustav. Kontrastno su obojeni: najcesce su crni ili tamo smedji sa zutim, bijelim ili crvenkastim poprecnim prugama. Zanimljivo je ponasanje prugastog kraita (Bungarus fasciatus). On je po danu potpuno bezopasan. Uzme li ga se u ruku, on tada i ne pokusava ugristi nego sakriva glavu ispod savijenog tijela. Medjutim, po noci je to sasvim druga zmija. Vrlo je agresivan i odmah se brani ugrizom. Slicno se ponasaju i neke druge vrste kraitova. Veliki broj ljudi u Juznoj Aziji strada od kraitova na spavanju. U tim krajevima, ljudi na selu najcesce spavaju na podu otvorenih vratiju i prozora. Po noci su kraitovi vrlo aktivni i cesto udju u kuce u potrazi za misevima, te prilaze ljudima koji spavaju. Posto se ljudi u snu nesvjesno okrecu, cesto znaju prignjeciti zmiju koja reagira ugrizom. Sherman A. Minton Jr. u svojoj knjizi "Venomous Reptiles" navodi slucaj koji je opisao nizozemski lijecnik F. Kopstein 1932. godine: Otac i sin zajedno su spavali u kolibi. Odjednom je mladic osjetio kako mu preko ruke gmize zmija. Brzo je povukao ruku i odbacio zmiju od sebe pri cemu ga je ona ugrizla u jagodicu prsta. Zmija je pala pola metra dalje na njegovog oca kojeg je ugrizla u nogu. Oba su covjeka kasnije umrla. Zmija je bila krait.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Iako ljudi u stradaju i od Indijske kobre (Naja naja) broj ugriza je relativno mali u odnosu na brojnost populacije kobri i ljudske populacije. Razlog tome jest to sto se kobra smatra utjelovljenjem nekih indijskih bozanstava, pa mnogi ljudi paze da kobrama ne smetaju i ne naude. Cak se negdje (primjerice, u mjestu Shigali) odrzavaju festivali sa zmijama. Ljudi prije takvih dogadjaja sakupljaju kobre i nakon festivala brizljivo ih vracaju na mjesto na kojem su ih nasli.

U podrucju juzne i jugoistocne Azije zivi i kraljevska kobra (Ophiophagus hannah) koja je najveca otrovnica na svijetu. Nisu rijetki primjerci duljine 4,5 m. Posto zivi iskljucivo u sumskim podrucjima, rijetko dolazi u doticaj sa covjekom, tako da je broj ugriza ove zmije vrlo mali. Najcesce budu ugrizeni krotitelji zmija u Burmi i Tajlandu koji za svoje predstave koriste ove zmije. Ugriz je vrlo opasan, jer kobra ugrizom izluci veliku kolicinu jakog otrova. Zabiljezn je slucaj kada je kraljevska kobra ugrizla slona u kozni nabor na vrhu surle, pa je slon za nekoliko sati uginuo.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


AUSTRALIJA:

U Australiji broj vrsta otrovnica nadmasuje broj neotrovnih vrsta zmija. Kao sto je vec spomenuto, u Australiji zivi zmija sa najtoksicnijim otrovom, ali je gotovo da i nema ugriza ljudi. Na ovom kontinentu zive iskljucivo zmije otrovnice porodice Elapidae. Tu zivi nekoliko vrlo opasnih vrsta koje cesto dolaze u doticaj sa covjekom.

Image Hosted by ImageShack.us


Jedna od najopasnijih australskih otrovnica je taipan (Oxyuranus scuttelatus) koji naraste do 3 m. Rasprostranjen je u sjevernim i sjeveroistocnim podrucjima Australije, u podrucju tropske klime. Izbjegava pustinjska i polupustinjska podrucja. Taipan ugrizom izluci malu kolicinu vrlo toksicnog otrova. Otrov taipana je dva puta jaci od otrova kraljevske kobre, a djeluje na zivcani sustav: izaziva paralizu, poremecaje u grusanju krvi i ostecuje misicna vlakna. Pokusno je utvrdjeno da otrov dobiven jednim ugrizom moze usmrtiti nekoliko milijuna miseva. Nakon ugriza, potrebno je sto prije zapoceti lijecenje posebnim zmijskim antiserumom, jer se vrlo brzo javlja trajna paraliza i ostecenje misica. Srecom, u tim podrucjima ne zivi veliki broj ljudi tako da su ugrizi relativno rijetki. Smrtnost od nelijecenih ugriza je oko 80%.

Image Hosted by ImageShack.us

Zmija tigar (Notechis scutatus) zivi u juznim i jugoistocnim podrucjima Australije. Posto su to dijelovi Australije koji su najgusce naseljeni, ova zmija cesto dolazi u doticaj sa covjekom. Na rubnim dijelovima Sydneya i Melbournea cesto se nadje i u vrtovima. Naraste do 1,5 m, a ima vrlo neurotoksican otrov koji izaziva i ostecenja misica i poremecaje u krvotoku. Smrtnost od nelijecenih ugriza je oko 45%. Srodna zmija Notechis ater zivi na istom podrucju i na Tasmaniji i okolnim otocima. Otrov joj ima istu toksicnost i slicnog je kemijskog sastava.

Image Hosted by ImageShack.us


Australska smedja zmija (Pseudonaja textilis) zivi po citavoj Australiji. Iako je kolicina otrova koje se izluci pri ugrizu vrlo mala, otrov je vrlo toksican i izaziva jake poremecaju u grusanju krvi, blokira rad zivcanog sustava, te jako ostecuje bubrege. Ova zmija usmrti vise ljudi u Australiji nego sve ostale zajedno. Srodnici smedje zmije su gvadir (Pseudonaja nuchalis) i dugit (Pseudonaja affinis). I njihov otrov djeluje na isti nacin, ali im je podrucje rasprostranjenosti manje od smedje zmije, pa ljudi rijetko dolaze sa njima u doticaj.

Image Hosted by ImageShack.us

Zmija Acanthophis antarcticus zivi po citavoj Australiji, ali izbjegava pustinjska podrucja. Iako je svojim izgledom i ponasanjem slicna europskim i americkim ljuticama, ona nije ljutica nego pripada porodici guja. Otrov joj je neurotoksican i izaziva paralizu koja, na srecu, nije ireverzibilna kao u trovanja otrovom taipana. Medjutim, nelijeceni ugrizi su gotovo svi smrtonosni, jer je otrov ove zmije cetiri puta jaci od otrova kraljevske kobre. Engleski naziv ove zmije je Death adder i iz toga mozete zakljuciti sve o njenoj otrovnosti.


SJEVERNA AMERIKA:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

U Sjevernoj Americi zivi 19 vrsta zmija otrovnica: 15 vrsta cegrtusa, vodena mokasina, rusoglavka, te dvije vrste koraljnih zmija. Cegrtuse, rusoglavka i vodena mokasina su jamicarke, a koraljne zmije spadaju u porodicu Elapidae. Od svih njih najpoznatije su cergtuse. Znacajne su po tome sto na vrhu repa imaju tzv. cegrtaljku koju nema niti jedna druga vrsta zmija. Cegrtaljka se sastoji od labavo spojenih suhih segmenata koze koje zmija ne odbacuje pri presvlacenju. Pri pokretanju, segmenti stvaraju poseban zvuk, karakteristican za cegrtuse. Novookocena cegrtusa nema cegrtaljku, ali je nakon 3 - 4 presvlacenja vec moze koristiti. Najglasnije su cegrtaljke koje imaju 8 - 11 segmenata. Po broju segmenata ne moze se ustanoviti koliko se je puta zmija u zivotu presvukla, jer segmenti sa vrha cegrtaljke cesto otpadaju, pa cegrtaljke mogu biti krace ili duze.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Cegrtuse mogu biti razlicite duljine. Najveca vrsta moze biti duga preko 2 m, a najmanja oko 60 cm. One zive i na najrazlicitijim stanistima, od pustinja do suptropskih mocvara. Njaveca je od svih istocna dijamantna cegrtusa (Crotalus adamanteus). Najveci ulovljeni primjerak bio je dug oko 2,4 m. Ona zivi na Floridi i u nekoliko susjednih drzava. Naziv dijamantna dobila je po tome sto na ledjima ima mnogobrojne cetvrtaste sare koje oblikom podsjecaju na dijamante. Ako joj se pridje, pocinje glasno sistati i koristiti cegrtaljku, ali pri tome uvijek pokusava pobjeci u kakvo skloniste. Otrov joj nije jako toksican, ali je ubrizgana kolicina vrlo velika i, ako se ugriz ne lijeci, najcesce dolazi do smrtnog ishoda. Izbjegava blizinu ljudi, a pojacanom melioracijom i kultivacijom velikih podrucja Floride sve se vise smanjuju stanista na kojima zivi. Zato je u Americi pokrenuta akcija za ocuvanje ove ugrozene vrste zmije.

Image Hosted by ImageShack.us


Zapadna dijamantna cegrtusa (Crotalus atrox) naraste do 2 m, a nastanjuje velika podrucja Teksasa, Novog Meksika, Arizone i Arkanzasa. Slicna je istocnoj dijamantnoj cegrtusi, ali je od nje manja i manje intenzivno obojena. Osim toga, ona izbjegava mocvarna stanista i zivi u suhim stepama i polupustinjskim podrucjima. Za razliku od istocne srodnice, ova cegrtusa ne bjezi nego se suocava sa napadacem. Zbog velike agresivnosti i podrucja na kojemu zivi (visoka gustoca ljudske populacije), zapadna dijamantna cegrtusa smatra se jednom od najopasnijih zmija SAD.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Šumska cegrtusa (Crotalus horridus) je jedina vrsta cegrtuse koja zivi na gusto naseljenom sjeveroistoku SAD. To je vjerojatno prva vrsta cegrtuse sa kojom su se susreli prvi americki doseljenici. Zivi u sumskim podrucjima, ali i u blizini rijeka i jezera. Nije osobito agresivna i potrebno ju je dosta isporovocirati da bi napala. I ova je vrsta cegrtuse ugrozena, jer se unistavaju njena stanista. Ovu vrstu cegrtuse koriste u svojim obredima sljedbenici Crkve gospodina Isusa Krista. Ugrizi medju sljedbenicima ove sekte su vrlo cesti, ali sljedbenici najceste ne traze nikakvu medicinsku pomoc, pa je broj invalidnih osoba vrlo velik.

Sve sjevernoamericke cegrtuse (osim jedne) imaju otrov u kojemu prevladavaju hemotoksicne tvari. Otrov ima jako razarajuce djelovanje na tkivo i moze izazvati gangrenu. Glavni simptomi su bol i brzo oticanje ugrizenog dijela tijela. Ponekad se mogu javiti i simptomi koji su povezani sa neurotoksinima u otrovu (promjena u percepciji boja, promjenjen okus i miris, itd). Cesta je pojava mjehura na kozi ispunjenih bistrim i krvavim sadrzajem.

Image Hosted by ImageShack.us


U juznim dijelovima SAD uz rijeke i jezera zivi vodena mokasina (Agkistrodon piscivorus). Ona naraste do 1,5 m, a na nekim mjestima moze biti vrlo cesta. Primjerice, floridske mocvare pune su vodenih mokasina. Hrani se uglavnom zabama i ribama, ali lovi i male glodavce. Cesto se moze zamjeniti sa vodenim zmijama. Najlakse se raspoznaje po karakteristicnom ponasanju. Kada se covjek priblizi obali, sve neotrovne zmije bjeze u vodu. Vodena mokasina, medjutim, ne bjezi pred covjekom. Ugrizi ove zmije vrlo su cesti u juznim drzavama SAD. Otrov ima jako proteoliticko djelovanje i moze izazvati jaka ostecenja tkiva. Ipak, smrtni su slucajevi danas vrlo rijetki.

Rusoglavka (Agkistrodon contortrix) je rasprostranjena preko istoka SAD sve do Teksasa. Najcesce naseljava brdovita sumska podrucja na sjeveru, ali je na jugu cesta i u mocvarnim nizinama. Na istoku SAD cesto se moze naci u vrtovima oko kuca kamo dolazi iz susjednih suma. Posto je rusoglavka zastitno obojena, vrlo se tesko raspoznaje na sumskom tlu, pa je broj ugrizenih osoba na istoku SAD relativno velik. Osobito su cesti ugrizi za vrijeme vikenda, kada mnoge obitelji odlaze u prirodu. Simptomi ugriza su bol i otok. Ugriz rusoglavke nije opasan za zdravog, odraslog covjeka. Ipak se preporuca otici lijecniku, jer otrov moze imati jako proteoliticko djelovanje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Vodena mokasina i rusoglavka imaju hemotoksicne otrove, pa je i njihovo djelovanje slicno djelovanju otrova cegrtusa.


EUROPA:

U Europi relativno mali broj ljudi strada od ugriza zmija. Razlog tome je da u Europi nema tako opasnih i otrovnih zmija kao na pr. u Africi ili Aziji. Osim toga, medicinska je pomoc i njega u gotovo svim dijelovima Europe lako dostupna, pa je moguce zapoceti lijecenje ugriza prije nego se razviju po zivot opasni simptomi.

U Europi zive samo opasne zmije otrovnice iz porodice ljutica. Vecina je europskih ljutica vrlo mala (mnoge su manje od 60 cm), pa ako i dodje do ugriza, kolicina ubrizganog otrova je vrlo mala. Sve europske ljutice imaju otrov u kojem prevladavaju hematotoksicne tvari. One izazivaju poremecaje u broju krvnih stanica, poremecaje u mehanizmu grusanja krvi, te izravno razaraju tkivo. Nakon ugriza javlja se bol i otok koji se brzo siri od mjesta ugriza. Na mjestu ugriza i u njegovoj okolini mogu se javiti i mjehuri ispunjeni bistrom tekucinom. Ako je ubrizgana veca kolicina otrova, a ugriz se ne lijeci, kao jedna od komplikacija (iako vrlo rijetko) moze se javiti i gangrena. Najcesci su ugrizi u prste ruku ili u nogu. Osobito su opasni ugrizi u glavu, vrat ili u krvne zile.

Image Hosted by ImageShack.us


U Europi ljudi najcesce stradaju od poskoka (Vipera ammodytes), ridjovke (Vipera berus), talijanske (Vipera aspis) i spanjolske ljutice (Vipera latastei). Od svih njih najopasniji je poskok. To je ujedno i najveca europska otrovnica. Zenke narastu oko 60 cm, ali muzjaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija zamjetna razlika u boji izmjedu muzjaka i zenki. Muzjaci su pepeljasto sivi, a zenke su najcesce smedje, sivosmedje ili crvenosmedje. Na ledjima se nalazi karakteristicna "cik - cak" linija koja je u nekih primjeraka izlomljena, te cini rombove. Na vrhu poskokove njuske nalazi se mali roscic. Poskok se hrani gusterima, malim glodavcima i pticama. Pari se u proljece, a u jesen zenka okoti 3 - 10 (ponekad i vise) zivih mladih. Nije agresivan i ako se uznemirava pocinje siktati i pokusava pobjeci. Cesto ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako, medjutim, dodje do ugriza, potrebno je potraziti lijecnicku pomoc, jer je poskok jako otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i(ili) oticanje ugrizenog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se siri. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov moze biti unesen u misic sto ubrzava razvoj simptoma trovanja. Posto se poskoci lako odrzavaju i razmnozavaju u zatocenistvu, oni se cesto koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma.

Image Hosted by ImageShack.us

Ridjovka (Vipera berus) je najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uopce. Prostire se preko citave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. U Svedskoj se moze naci i u Atktickom pojasu. Nema je je u juznoj Spanjolskoj, juznoj Italiji na jugu Balkanskog poluotoka i na nekin vecim Mediteranskim otocima. To je jedna od rijetkih zmija cija je biologija dobro proucena. Voli vlaznija stanista od poskoka. Za razliku od poskoka, cesce se nalazi u nizinama, u blizini bara ili mocvara. U Alpama se moze naci i preko 2000 metara n/m. U jesen koti zive mlade. Otrov joj nije tako jak kao u poskoka, iako u nekih osoba moze doci do jacih ostecenja tkiva. Simptomi trovanja su bol i oticanje. Ugriz ridjovke uglavnom nije smrtonosan za zdravog, odraslog covjeka. Ipak, preporuca se potraziti lijecnicku pomoc.

Image Hosted by ImageShack.us


- 11:22 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (93) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

03.07.2006., ponedjeljak

DOBRI DUPIN


Image Hosted by ImageShack.us


Dobri dupini klasificiraju se kao:
Mammalia (sisavci), Cetacea (kitovi), Odontoceti (kitovi zubani), Delphinidae (dupini), Tursiops truncatus (Montague 1894)
dobri dupin.
Dobri dupin je vrsta dupina koja živi i u Jadranu. Dupini se ubrajaju u najpoznatije i najomiljenije morske sisavce.

Dobri dupini, sa svojim čelično-plavim leđima i njuškama kojima kao da se smiješe, vrlo su inteligentne i društvene životinje. Zvukovi kojima se služe predstavljaju jednu vrstu govora.Dupini su poznati po svojoj znatiželji, zbog čega se ponekad zapliću u mreže, pogotovo mreže stajaćice. To je često uzrok prerane smrti ovih životinja.


FIZIČKE KARAKTERISTIKE:

Dobri dupin ima kratak, malo prema dolje nos zakrivljen,izduženi hidrodinamični oblik tijela, a boja varira od tamno plave do smeđe-sive na leđima, preko svijetlo sive na bokovima i bijele na trbuhu, koja može poprimiti i ružičastu nijansu tijekom ljeta kad je temperatura mora viša. Odrasli dobri dupini dugački su od 2 do 4 metra, a težina se može kretati između 100 i 500 kg. Odrasle jedinke populacije koja naseljava Jadran dosižu najveću dužinu od oko 3 metra.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Za razliku od riba, dupini udišu zrak te moraju izlaziti na površinu svakih nekoliko minuta da bi udahnuli. Nosni otvor se nalazi na gornjoj strani glave i prekriven je mišićem koji omogućuje potpuno zatvaranje nosnica prilikom urona.
Dobri dupini u potrazi za ribom obično ostaju pod morem 4-5 minuta. Najduže trajanje urona koji smo izmjerili u Hrvatskoj drži Belugo -trajao je 6 minuta i 55 sekundi


RASPOSTRANJANOST DOBROG DUPINA:

Image Hosted by ImageShack.us


Dobri dupini nastanjuju gotovo sva mora i oceane diljem svijeta. Medutim ne postoji potpuna procjena broja jedinki u svijetu. U Sredozemlju trenutni broj se procjenjuje na manje od 10.000 jedinki. Zagađenje, prekomjerni izlov ribe i uništavanje staništa, ne smanjuju samo broj ovih dupina već uništavaju i smanjuju područja gdje bi mogli živjeti.


RAZMNOŽAVANJE

Kao i svi ostali sisavci, dupini kote žive mlade, a ženke imaju mliječne žlijezde za dojenje mladunčeta.Dobri dupini najčešće se pare u proljeće ili ljeti, a ženka nakon deset do dvanaest mjeseci rađa pod vodom samo jednog mladunca.

Dva, a katkad čak i više dupina, služe kao "babice" te pomažu majci i štite je od napada morskih pasa privučenih krvlju koja istječe pri porodu. Mladunac se rađa na zadak jer bi se inače ugušio u vodi. Nakon poroda čitava ta skupina gurka mladunca na morsku površinu kako bi prvi put udahnuo zrak. Dupini su kod poroda veoma ovisni o toj pomoći svojih rođaka.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Takvu pomoć pružaju i u slučaju ozlijeđenog dupina. Na njegovo zdvojno zapomaganje žure ostali dupini odmah u pomoć, podupiru ga i iznose na površinu vode da pravodobno dođe do zraka.

Majka doji mladunca najmanje 16 mjeseci, tako da tek svake dvije do tri godine donosi na svijet novog mladunca. Vjerovatno se svaki put pari s nekim drugim mužjakom. Mladunac postaje potpuno samostalan nakon godinu i pol, a spolnu zrelost dostiže tek sa 6 godina.


NAČIN ŽIVOTA

Image Hosted by ImageShack.us

Dupini su vrlo društvene životinje i žive u skupinama različite veličine i različitog sastava: to mogu biti životinje istog spola ili mužjaci i ženke zajedno sa svojim mladuncima. Pomažu si u lovu, kod poroda i bolesti. Njihovo prijateljsko i lojalno ponašanje za dupine je od životne važnosti.

Dupini se međusobno sporazumijevaju raznim zvukovima. Nije poznato koliko je razvijen njihov "jezik", ali je sigurno da se oni prepoznaju i da međusobno "razgovaraju".


IHRANA I NAČIN LOVA:

Glavnu hranu dupina sačinjavaju različite vrste riba, glavonošci, mekušci pa i rakovi. Međutim, najčešće love ribe različitih veličina. Svoj način lova prilagođuju vrsti plijena koja im je u tom trenutku na raspolaganju

Image Hosted by ImageShack.us


Kad naiđu na veliko jato riba, skupi ih se na stotine i love zajedno, glasno se sporazumijevajući. Kad im se dupini približe, ribe pokušavaju pobjeći u raznim smjerovima, no dupini se međusobno "dovikuju" dajući si upute. Na taj način će ih stjerati u gusto jato koje bježi prema površini. No to je zamka, jer ih ondje opet čekaju dupini. Pretpostavlja se da ih pritom svojim glasanjem dodatno plaše.

Ako ribe plivaju na otvorenom moru pojedinačno ili u jatima, tada dupini love danju. U doba kad su takva jata rjeđa, dupini se upuštaju u noćni lov na razne mekušce i ribe koje žive na dnu mora. Čini se da dupine u lovu uvijek predvodi jedan član jata te da se pri traženju riba koriste svojim eholokacijskim sustavom.


DUPIN I ČOVIJEK:

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Od davnine dupini očaravaju čovjeka i čine ga radoznalim. Ribari ih ne vole u blizini jer im uništavaju mreže i kradu ribu, iako su oni dobar vodič- gdje ima dupina, ima i ribe.
U raznim krajevima svijeta dupini se love i ubijaju usprkos uvedenim mjerama zaštite. Na otocima Faroer, između Škotske i Irske, postoji običaj “pokolja” stotine dupina svake godine. Ribari ih “opkole” barkama, hvataju u mrežu i ubijaju kako bi koristili njihovo meso i mast.
Zar je moguće da se čovjekov najveći “morski” prijatelj nađe na jelovniku?
Dupin, jedini prijatelj ronilaca na velikim morskim dubinama, zabavljač pomoraca na dalekim putovanjima, spasilac kupača u nevolji, veliki obožavatelj djece i najinteligentnije morsko biće - ulovljen u ribarevu mrežu i razrezan kao guma!!
Drugu veliku opasnost za dupine predstavlja zagađenost mora. Razni otrovi kemijsko - industrijske tvari koje se skupljaju na koži dupina i na ribi kojom se on hrani, izazivaju teške hormonalne poremećaje i onemogućavaju razmnožavanje.
Potpuno prilagođen morskoj sredini u kojoj se prirodno i lako kreće, dupin voli kontakte s čovjekom. Jedni im uzvraćaju ljubavlju i brigom, a drugi na najgori mogući način - ubijanjem.
Zbog svoje inteligencije, dupini se često dresiraju za izvođene predstava u bazenima, kao i za obavljanje podmorskih radova u brodogradilištima; brže zarone od ronilaca, služe kao glasnici za ljude na kopnu i one na dnu mora, pronalaze podmornice i izvršavaju prave vojne misije.


DUPINI NAJINTELIGENTNIJE ŽIVOTINJE NA ZAMLJI:

Image Hosted by ImageShack.us


Njihova inteligencija naprednija je od majmunske, što znači da su dupini najinteligentnija bića na planetu poslije čovjeka
Osim te bitne zanimljivosti, postoji još jedna njihova karakteristika koju možda niste znali.
Pametni i simpatični dupini nikad ne spavaju! Jedna polovica mozga uvijek im je budna, a nakon dva sata aktivnosti prebacuje se na drugu polovicu.
Svoje mladunce doje na vrlo neobičan način, zbog karakterističnog oblika čeljusti ženka brzo ispušta gusti mlaz mlijeka ravno u usta mladog dupina.
Udaljenost određuju vidom i biosonderom (zvučnim radarom). Na čelu imaju masno tkivo koje im služi kao akustična leća pomoću koje usmjeravaju zvuk i određuju udaljenost. Zvukovi koje dupini ispuštaju mogu biti toliko jaki da njima omame ribu, ali služe i kao odgojna metoda kada mama 'viče' na svoju bebu dupina.


DOBRI DUPINI U HRVATSKOJ:

Image Hosted by ImageShack.us

Dobri dupin je jedina trajno naseljena vrsta morskih sisavaca u Jadranu. Smatra se da u Jadranu obitava oko 220 jedinki. Najveća Jadranska populacija smještena je u akvatoriju otoka Lošinja, relativno su česti i u ostatku Jadrana, a može ih se vidjeti i u estuarijima nekih rijeka.

Dobri dupin zaštićen je prema Zakonu o zaštiti prirode (NN 30/94) te Pravilniku o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (NN 31/95). Prema Pravilniku o visini naknade štete prouzročene nedopuštenom radnjom na zaštićenim životinjskim vrstama (NN 84/96) novčana kazna za ubijanje jedinke vrste Tursiops truncatus iznosi 35 000,00 Kn.

Image Hosted by ImageShack.us


- 12:39 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (58) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

02.07.2006., nedjelja

PUMA

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Puma (do 1993. Felis concolor) je u porodici velikih mačaka, a može se naći u Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi. Riječ puma dolazi iz Quechua jezika. U Sjedinjenim Državama riječ panther (pantera) se odnosi na pumu ali black panther (crna pantera) se najčešće odnosi na jaguara ili leoparda. Nedavna istraživanja puminog DNK su utvrdila da je puma usko povezana sa jaguarandijem ali ne i s leopardima i lavovima


FIZIČKE KARAKTERISTIKE:

Image Hosted by ImageShack.us


Pume su krem boje s crnim vrhovima ušiju i repa. Puma može trčati 50 km/h, s mjesta može skočiti 6 metara, okomit skok iznosi 2.5 m. Ugriz ima jači od bilo kojeg psa. Puma ima četiri prsta a pandže su uvučene koje po potrbi izbaci. Odrasli mužjak pume može biti dugačak i do 2,5 m (od njuške do kraja repa), a teži oko 70 kg. U posebnim slučajevima može dostići i 95 kg. Odrasle ženke su dugačke oko 2 m i teže oko 35 kg. Mačići pume su prekriveni crno-smeđim točkicama a rep im je savijen u krug. Pume žive oko 25 godina. Pume koje žive bliže ekvatoru su manje nego one koje žive blizu polova

Image Hosted by ImageShack.us

Puma je jedan od najboljih skakača u životinjskom svjetu, ustanju je da skoči na granu koja je udaljena i do sedam metara od tla, takođe može da preskoči dužinu od dvanaest metara i to iz mjesta.


LOV:

Image Hosted by ImageShack.us

Puma je usamljeni lovac koji lovi i danju i noću. Ima bogat jelovnik. Hrani se miševima, zečevima, dabrovima, ali jede i ovce, jelene i konje, a ne izbegava ni upade na farme i napade na domaće životinje. Zabeleženi su i napadi na čoveka. Plen puma koje žive na severu krupniji je od plena njihovih rođaka iz Južne Amerike. Zahvaljujući jakim zadnjim nogama, ova mačka sposobna je da jurne kao metak i napadne. Ako je ulovljena životinja velika, puma se vraća plenu sve dok ga ne pojede, što može potrajati i nekoliko dana.


RAZMNOŽAVANJE:

Image Hosted by ImageShack.us

Ženka njačešće na svijet donosi imeđu dva i četiri mladunca o kojima sama vodi brigu.Kada tek dođu na svijet mladi imaju tamne mrlje po tijelu, ali nakon prvog linjanja ova boja nestaje i ustupa mjesto onoj stalnoj.Prvih dana mladi su u potpunosti ovisni o majci, koju nakon određenog vremena napuštaju i kreću u potragu za vlastitom teritorijom.


POPULACIJA:

Image Hosted by ImageShack.us

Prije nego što je došlo do eksplozije ljudske populacije u Americi, puma je obitovala velikim dijelom Amerike. Puma ima veči prostor u kojemu obitava od drugih sisavaca. Pume žive od Južnog Yukona (u Kanadi) do Južnog Anda (u Čileu i Argentini).
Ove mačke žive u planinskim šumama, u močvarama i travnatim područjima. Prateći plen koji se u jesen seli u planine, mužjak pume patrolira područjem većim od sto kvadratnih kilometara. Teritoriju obeležava tako što na drveću ostavlja tragove kandži i miris mokraće, upozoravajući druge mužjake da se ne približavaju.

PODVRSTE:

Florida panther je rijetka podvrsta pume koja živi u močvarama Južne Floride u Sjedinjenim Državama, a posebno u Nacionalnom Parku Everglades. U Floridi je trenutačno veliki pokret koji pokušava spasiti preostale pantere otkako je njihov broj naglo opao.

Image Hosted by ImageShack.us


- 13:31 - layout for myspaceDaJ kOjU pAmEtNu..... (32) - tRoŠi TiNtU!!!! - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

mOjI kUćNi LjUbInCicerek


posvoji i ti koju životinjicu!


OVO JE MOJ HRČAK MRVICA. JEL TAKO JE JE PRESLADAK???NJEGA I NJEGOVO 2 SESTRE I 3 BRATA SU VEĆ OD MAME ODVIJILI KADA SU IMALI SAMO 1 mj. ISTINA HRČHE SE TRABA ODVOJIT OD MAME KADA NAVRŠA 1mj., ALI ALI NJEGOVA BRAĆA I SESTRE SU SVI NAŠLI NOVI DOM, SAMO ON NIJE I OSTAO JE SAD.......TE SAM JAI SADA JE SRETAN JER IMA MENE I JOŠ PUNO PRIJATELJA.




posvoji i ti koju životinjicu!


A OVO JE MOJA MALA PANDICA, ONA JE NARAVNO IZ KINE, I OBOŽAVA JESTI BAMBUS, NJENU SU MAMU UBILI KRIVOLOVCI DOK JE ONA JOŠ BILA MALA TE KAD SU JE PRONAŠLI ODVEDENA JA U ZOLOŠKO VRT, I NA KRAJU JE NEKAKO ZAVRŠILA KOD MENE.....






OVO JE MOJ MUSTANG, UHVATILI SU GA KRIVOLOVCI I PRODALI NEKOJ FARMI, NO KAKO JE ON BIO DIVLJI TREBALO GA JE PRIPITOMITI, NIJE NIKO DAO DA GA SE JAŠE, TE TAMO NIJE BIO OD KORISTI TE SAM GA JE DOBILA NA DAR, SAD JE SRETAN U MENE JER GA NITKO NE JAŠE I IMA SVOJU SLOBODU






OVO JE MOJ PILIĆ KLJUNOK KOJEG MI JE DALA MOJA BAKA SA SELA......




posvoji i ti koju životinjicu!


OVO JE KORNJAČA KIKI,
ZAPELA JE U RIBARSKU MREŽU I OZLJEDILA NOGU, RIBAR KOJI JU JE PRONAŠAO U SVOJOJ MREŽI ODVEO JU JE VETERINARU TE JU ODVEO KOD MENE,TAMO SAM JE NJEGOVALA, TE JE OSTALA KOD MENE......




posvoji i ti koju životinjicu!


OVO JE BIJELI TIGRIĆ RONY, NJEGOVA JE MAMA UBIJENA KADA JE ON IMAO SAMO 2mj., ZBOG NJIHOVA PREKRASNOG KRZNA, RONY JE IMAO JOŠ JEDNU SESTRU, AL, JE ONA BILA PRESLABA TE JE NAŽALOST UGINULA 3 DANA NAKON ŠTO IM JE MAMA UBIJENA. A NAKON 2 DANA OD SESTRINE SMRTI, PRONAŠLO GA JE DRUŽTVO ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA, A JA SAM GA POSVOJILA, I SAD JE SRETAN I ZDRAV.......




posvoji i ti koju životinjicu!


OVO JE MOJA MAČKICA MICKY. OKOTILA SE SA JOŠ 4 MAĆIĆA ISPRED MOJE ZGRADE NO MOJA JEDNA ZLA SUSJEDA KOJA MRZI ŽIVOTINJE JE OTROVALA NJENU MAMU TAKO DA JE 5 MAĆIĆA BILO PREPUŠTENO SUDBINI. NO JA SAM IH SVE POKUPILA,
TE SAM IH DAROVALA SVOJIM PRIJATELJIMA A NJU SAM SEBI OSTAVILA JRE JE NAJSLIČNIJA SVOJOJ MAMI. OBOŽAVA SE IGRAT I MAZIT. A POSEBNO JEST.




posvoji i ti koju životinjicu!


NICKY JE MJEŠANAC VIŠE PASMINA. ŠTO GA ČINI JAKO POSEBNIM. NJEGOV GA JE BIVŠI VLASNIK ZLOSTAVLJAO. TUKAO SA JE, NIJE SE BRINUO O NJEMU, ZANEMARIVAO GA JE, NIJE MU PRUŽAO DOVOLJNO LJUBAVI. TE JE NICKY POBIJEGAO OD NJEGA. LUTAO JE ULICAMA ČAK 4IPOL mj. A KRANIO SE OTPADOM IZ KANTA ZA SMEĆE. PRONAŠLA GA JE MOJA NAJBOLJA PRIJATELJICA MATEA, NO ONA GA NIJA SMIJELA ZADRŽAT JER JOJ JE TATA BIO ALERGIČAN NA PSEĆJU DLAKU TE GA JE DALA MENI.
P.S.obožava psećje kolačiće




posvoji i ti koju životinjicu!


OVO JE VUK JECKY. DOBIO JE IMA PO MOM PSU KOJEG SU MI VUKOVI POJELI. NO, EVO I ON JE ZAVRŠIO KOD MENE. LOVCI SU GA UPUCALI I OSTAVILI GA U ŠUMI MISLEĆI DA JE MRTAV. NO KAD SAM JA BILA ŠETALA ŠUMOM, NAIŠLA SAM NA NJEGA. I HTJELA SAM GA OSTAVIT TU, JER SU MI VUKOVI POJELI MOG DRAGOG JECKYA, KOJI JE BIO SAMO 3god. STAR. NO NISAM GA MOGLA GLEDAT KAKO TU BESPOMOĆNO LEŽI, I ODVELA SAM GA U VETERINARSKU AMBULANTU. HTIJELA SAM GA PUSTIT NA SLOBODU KADA SE OPORAVIO, AL ON NIJE HTIO IĆ A I MENI JE PRIRASTAO SRCU.......




posvoji i ti koju životinjicu!


ČUPKO JE ZAIGRAN MALI MAJMUN. KOJI ZBOG SVOJE ZAIGRANOSTI ZAMALO NIJE IZGUBIO GLAVU. SKAKAO JE PO DRVEĆIMA OKO JEDNE BURNE RIJEKE I UPAO U VODU NO NICKKY(my pesek) GA JE SPASIO I DOVEO GA DOMA (meni) I JA GA TAKO UDOMILA.......




posvoji i ti koju životinjicu!


ZEKOSLAV MRKVA, TOLIKO OBOŽAVA MRKVE DA JE U MOJE SUSJEDE KRAO MRKVE ONA SE TOME JAKO LJUTILA..... TE JE OTROVALA JEDAN DIO MRKAVA KOJE NIJE POSLIJE TOGA DIRALA I ZEKOSLAV MRKVA JE POJEO JEDNU TAKVU MRKVICU BIO JE POLU MRTAV KADA SAM GA NAŠLA NO SREĆOM VETERINAR GA JE USPIO SPASIT..... SAD JE SRETAN KOD MENE I MOŽE JEST MRKVICA KOLIKO GA JE VOLJA.....




posvoji i ti koju životinjicu!


JEŽ CHICHI,
JE BIO NASTRADAO KADA JE POKUŠAO PRIJEĆI CESTU UDRILO GA JE AUTO A UDARIO GA JE MOJ OTAC NO NIJE GA MOGAO OSTAVITI TU DA LEŽI, A JOŠ JE BIO ŽIV PA GA JE DOVEO DOME..... OZLJEDE NIDU BILE VELIKE TE SMO GA IZLIJEĆILI DOMA...... I SADA ŽIVI KOD NAS.........




posvoji i ti koju životinjicu!


PAŠKA, JE KAO I JECKYA, UPUCAO JEDAM LOVAC U LOVU..... NO KADA GA JE UPUCAO NIJE GA MOGAO NAĆ I PAŠKO JE U LOKVI KRVI OSTAO LEŽEĆI NO KAKO MOJ DRAGI NICKY OBOŽAVA ŠETAT ŠUMOM S MENOM PA PA JE PRONAŠAO BIO JE NA RUBU ŽIVOTA I TAK JE BRZO DOBIO PRVU POMOĆ I SAD EVO GA KOD MENE......




posvoji i ti koju životinjicu!


MOJA MALA SVINJICA NJUŠKICA, ŽIVJELA JE SRETNO NE JEDNOM SELU. NO KAO ŠTO SVI MI ZNAMO SVINJE SE KOLJU I TAKO SU TREBELI UBITI NJUŠKICU NO, SREĆOM USPJELA JE POBIJEĆ. JER SU LJUDI BILI NESPRETNI I OSTAVILI VRATA SVINJCA OTVORENA..... NEKO JE VRIJEME LUTALA SKRIVAJUĆI SE OD LJUDI..... AL, JU JE ULOVIO MOJ ROĐAK HRVOJE, AL JU JE I ON HTIO UBIT...... NO JA MU NISAM TO DOZVOLILA I POSVOJILA JE...... SAD JE SRETNA I BEZ STRAHA OD KLANJA!!!!!!




posvoji i ti koju životinjicu!


INDEA, JE DUGO VERMENA BILA TURISTIČKA DEVA VODALA JE TURISTE PO CIJELOM EGIPTU PA KADA JE OSTARILA VLASNIK JU JE HTIO UBIT NO NJEGOVA KĆI JER VOLILA ŽIVOTINJE KAO I JA
TE JE SE TOME PROTILILA, NO ON NIJE HTIO UZDRŽAVAT BESKORISNU DEVO TE SU JE DALI NE POSVAJANJE..... I SAD JE KOD MENE NA ZASLUŽENOJ MIROVINI......




posvoji i ti koju životinjicu!


JONI,JE NEKOĆ BIO GLAVNA ATRAKCIJA U CIRKUSU NI TAMO SU IH BIČEVALI I NISU SE BRINULI O NJIMA A I KAVEZI SU BILI PREMALENI...... I ZBOG TOGA JE UDRUGA ZA ZAŠTITU ŽIVOTINJA POKRENILA PROCES i POMOĆU DRŽAVE SU UKINULI CURKUS I SVE SU ŽIVOTINJE DALI NA POSVAJANJE I TAKO SAM JA POSVOJILA JONYA




posvoji i ti koju životinjicu!


ZLATNA RIBICA GOLDI JE PRIJE ŽIVJELA U JAKO MIRNOM I ČISTOM DIJELU U JADNOJ RIJRCI..... NO RIJEKA SE POSTEPENO ZAGAĐIVALA I ŽIVOTINJE U NJJ SU UMIRALE JA SAM STIGLA SPASIT GOLDI I JOŠ NEKE RIBICA KOJE SAM KASNIJE DAROVALA JER IH JE BILO PREVIŠE.....



posvoji i ti koju životinjicu!


MISKO JE ŠIŠMIŠ KOJI MI JE ULETIO U SOBU
DOK SAM BILA NA BALKONU I GLEDALA ZVIJEZDE, OSTAVILA SAM BALKONSKA VRATA OTVORENA I IZIŠLA IZ SOBE, AL KAD SAM UJUTRO UŠLA U SOBU ON JE JOŠ UVIJEK BIO TU.....
I ETO TAK JE I OSTAO KOD MENE........




posvoji i ti koju životinjicu!


I PAUČIĆ ICYBICY JE JEDNA JAKO RIJETKA I POSEBNA VRSTA PAUKA, NIJE OTROVAN NEBOJTE SE...... JEDE SAMO MUHE..... DALA MI GA JE MOJA PRIJA KOJA IMA 100tine PAUKA I SAD JE I ON JEDAN OD MOJIH VOLJENIH LJUBIMACA


SATI VAM JE...









FFriendly
RRespectable
EEasy
NNice
DDistinguished
IInnocent
CComplicated
AAmorous
OOrganic
FFast
AAmbitious
NNew
IInnocent
MMagical
AAstounding
LLazy
SShocking

Name / Username:


Name Acronym Generator
From Go-Quiz.com

Ivana
LOVES
Animals
00100
Love Level: 100%

Name 1:
Name 2: